Galerija
Kako je uopće došlo do ideje da otputuješ u Kinu?
Još od petog razreda osnovne škole volio sam povijest i kao dijete zapitao se kako su se nekada gradile velike građevine iz povijesti drevnih Grka, Inka i Maja, antičkog doba, piramida i Egipta, ali i čudesnog Stonehengea, sve do Kineskog zida. Od tada sam sanjao da ću jednoga dana svu tu povijesnu priču starih naroda vidjeti uživo i tako su nastala moja putovanja.
Kao netko tko kaže da su putovanja smisao njegova života i da želi upoznati što više različitih naroda, kultura i povijesti, u razgovoru s prijateljima, koji su veliki zaljubljenici u zemlje Dalekog istoka, izrazio sam želju da zajedno otputujemo u Kinu i samostalno krenemo u jednu avanturu, bez turističkih agencija, kako bismo istražili barem djelić te goleme zemlje.
I tako je prije svega tri mjeseca pala odluka da putujemo, a u meni se rodila još jedna velika radost jer meni putovanja nikada nije dosta. Uz to, Kina je postala i moja jubilarna 30. država koju sam posjetio.
Koliko dugo si planirao putovanje i kako si birao destinacije? Je li bilo komplicirano organizirati put u Kinu?
Putovanje smo zajednički planirali moja dva prijatelja i ja. U početku su nam želje bile velike – posjetiti što više gradova i pokrajina – no na kraju smo odlučili spojiti istraživanje moderne Kine s njezinom bogatom poviješću. Kina je jedna od najstarijih svjetskih civilizacija i upravo mi je taj kontinuitet uvijek ulijevao posebno poštovanje, osobito kada je riječ o razdoblju carstva i velikih kineskih dinastija.
Danas više nije komplicirano organizirati putovanje bilo kamo jer su nam sve informacije lako dostupne. Nakon ovoga velikog putovanja dobio sam još više samopouzdanja da ni jezična barijera ni bilo koji drugi faktor nisu prepreka kada doista znamo što želimo vidjeti, doživjeti i istražiti.
Kinezi, iako na prvu djeluju temperamentno, vrlo rado pomoći će vam ako se izgubite ili zatražite pomoć.
Ono što smo odmah jednoglasno dogovorili bilo je da ćemo cijelo putovanje kroz Kinu odraditi vlakovima jer nema boljeg načina da kroz prozor vlaka promatrate krajolik, prirodu i gradove, pogotovo kada vlak juri brzinom i do 350 km/h.
S kojom si aviokompanijom letio i jesu li bile skupe karte?
Najpovoljnija opcija bila je let s kratkim presjedanjem od svega sat vremena, kombinacijom Austrian Airlinesa i Lufthanse. Karte smo kupili dva mjeseca prije puta i stajale su oko 725 eura. To je ujedno bila i najskuplja stavka cijelog putovanja, ali uklapala se u moj budžet. S obzirom na rat u Iranu, prošli smo jako dobro jer su cijene karata kasnije gotovo udvostručene.
Koliko je trajalo putovanje i kojim si redoslijedom obilazio gradove?
Naše putovanje, zajedno s letovima, trajalo je ukupno 18 dana. Zbog poslovnih obaveza morali smo se vratiti kući, iako bih ja vrlo rado ostao barem još tjedan dana. Tek kada uđete u ritam života nekog drugog naroda, poput Kineza, shvatite koliko vrijeme brzo prolazi.
Redoslijed putovanja odredili smo prema avionskim kartama jer se nismo željeli vraćati u isti grad. Dolazna točka bio je Šangaj, a iz Kine smo se vraćali iz Pekinga.
U Šangaju smo bili stacionirani, a odatle smo vlakovima odlazili na jednodnevne izlete u Hangzhou (Longjing selo, hramovi i Zapadno jezero), Zhujiajiao te Suzhou.
Nakon toga krenuli smo vlakom prema Xi'anu, gradu udaljenom oko 1.350 kilometara, do kojega smo putovali pet i pol sati. Ondje smo ostali tri dana kako bismo doživjeli povijesnu prijestolnicu Kine i upoznali njezinu bogatu prošlost i svakodnevni život.
Sljedeća postaja bio je Chengdu. Iz njega smo obilazili Chengdu Panda Base, vlakom otišli na jednodnevni izlet u Leshan, a ostatak vremena proveli istražujući sam Chengdu – od njegova modernog, futurističkog središta do običnih gradskih četvrti i lokalnih tržnica.
Na kraju smo brzim vlakom otputovali u Peking. Put dug oko 1.750 kilometara trajao je svega sedam i pol sati, a ondje smo proveli posljednjih nekoliko dana našeg putovanja.
Što te najviše iznenadilo tijekom priprema? Koji bi savjet dao nekome tko prvi put putuje u Kinu?
Najviše me iznenadilo koliko unaprijed moraš isplanirati svaki dan putovanja, doslovno svaki njegov dio – od vožnje vlakovima do ulaznica za najposjećenije povijesne znamenitosti i hramove. Za razliku od mojih prijašnjih putovanja, gdje se uvijek nekako snađeš ako zakasniš s kupnjom ili rezervacijom, u Kini nema puno mjesta improvizaciji. Zato svakome tko putuje samostalno preporučujem dobru pripremu.
Ja sam doslovno sve zapisao na papir – svaki dan putovanja od jutra do večeri, od grada do grada, od znamenitosti do polaska vlaka. Isto vrijedi i za smještaj. Budući da su gradovi golemi, dobro je odsjesti blizu polazišne točke za ono što planirate obići toga dana. Neka putovanja, uz presjedanja u velikim gradovima i vožnju metroom, traju i više od 45 minuta.
Veliki sam zaljubljenik u vožnju metroom jer se upravo ondje nekako stopim s ritmom grada i njegovih ljudi. Promatram njihove navike, raspoloženja i svakodnevicu. Upravo u metrou na poseban način osjetite puls grada, a to ima svoju čar za svakoga tko voli putovati i upoznavati različitosti.
Mislio sam da su Hrvati veliki ovisnici o mobitelima, ali nisu. Kinezi ne mogu ni ručati, a da ne pregledavaju mobitel. Čim ne razgovaraju, gledaju u ekran. Dobro je što se stanice najavljuju preko zvučnika pa znaju kada trebaju izaći jer cijelo vrijeme hodaju s mobitelom u ruci – izlaze iz vlaka, prolaze kroz gužvu na stanicama, voze se pokretnim stepenicama, a pogled gotovo uopće ne odvajaju od ekrana.
Kinezi imaju razvijenu kulturu putovanja vlakom i mjesta se vrlo brzo popune, zato ponovno naglašavam koliko je planiranje važno. Sve je, srećom, vrlo jednostavno preko aplikacije Trip.com.
Preporučujem instalirati tri ključne aplikacije za putovanje u Kinu: Trip.com, WeChat Pay i Alipay za plaćanje gotovo svega, kao i za naručivanje Didija, kineske i znatno jeftinije verzije taksija.
Savetujem i kupnju eSIM kartice preko Trip.com. Budući da smo preko te stranice rezervirali gotovo cijelo putovanje, dobili smo i određene pogodnosti, poput tri dana besplatnog eSIM-a. U hotelima imate Wi-Fi, ali preko njega ne rade društvene mreže ni WhatsApp, dok preko eSIM-a sve funkcionira bez problema.
Za 15 dana putovanja dodatno sam kupio paket od 2 GB dnevno za 14 eura, što je bilo sasvim dovoljno za komunikaciju s Hrvatskom.
Google Maps u Kini uglavnom ne radi. Korisnici iPhonea prolaze nešto bolje, ali postoje i druge aplikacije. Za snalaženje često može pomoći i umjetna inteligencija ako niste sigurni kako doći do određenog odredišta.
Kakav je bio tvoj prvi dojam nakon slijetanja u Kinu? Što te najviše iznenadilo kada si stigao?
Sletjeli smo rano ujutro u Šangaj i odmah doživjeli nešto što je u Hrvatskoj još uvijek teško zamisliti – prijevoz od Zračne luke Šangaj do centra grada Maglevom, vlakom koji levitira. Trideset kilometara prešli smo za svega osam minuta.
Čim smo izašli iz vlaka, uronili smo u užurbani ritam velegrada – veliki žamor, nepregledne mase ljudi i nevjerojatna energija. Ono što me ipak najviše iznenadilo bila je golema količina vlage u zraku. Već je bilo razdoblje monsunske klime pa je prvi susret s vrućinom i vlagom bio pravi šok. Kad sam ugledao kofere koji su zbog vlage bili potpuno orošeni, samo sam pomislio: "Aha, to je to."
Prilagodba klimi trajala je nekoliko dana, ali uzbuđenje zbog svega što nas je čekalo bilo je puno jače od te početne nelagode.
Koliko se Kina u stvarnosti razlikuje od slike koju imamo o njoj u Europi?
Očekivao sam, uz već poznatu naprednu tehnologiju i modernu arhitekturu, da ljudi ondje žive pod brojnim ograničenjima i strogim pravilima. Međutim, doživio sam sasvim drukčiju sliku. Unatoč jednopartijskom sustavu, stekao sam dojam da ljudi imaju veliku slobodu u svakodnevnom životu. Uz poštivanje zakona i pravila države, možete otvoriti obrt, restoran, štand, trgovati i cjenkati se. Osjećao sam se vrlo opušteno i sigurno.
Već prvoga dana ostavio sam ruksak u Maglevu. Bio sam uvjeren da ga više nikada neću vidjeti, ali me čekao na informacijskom pultu kolodvora. To me stvarno iznenadilo.
Posebno mi se svidjelo koliko mladi njeguju svoju tradiciju. Često sam viđao mlade, ali i cijele obitelji, odjevene u tradicionalnu kinesku odjeću kako obilaze povijesne znamenitosti. Ne žele fotografije u svakodnevnoj odjeći, nego s ponosom nose tradicionalne nošnje. Osjeti se koliko im znače vlastita kultura i obitelj.
Primijetio sam i koliko vole putovati svojom zemljom. Na svakom koraku vidi se ponos prema vlastitoj povijesti i iskreno divljenje kada posjećuju znamenitosti.
Glasni su i temperamentni, a sasvim im je normalno usred radnog dana kratko odrijemati. Ne skrivaju to niti ih je zbog toga neugodno. Vole odmoriti, ali kada rade, iznimno su vrijedni.
Iako se nekima vidi iznenađenje kada prvi put sretnu osobu bijele rase, ne pokušavaju to sakriti. Upravo zato djelovali su mi vrlo iskreno. Imam osjećaj da jednostavno ne znaju biti "fake".
Još jedna stvar koja mi je zapela za oko jest da nigdje nisam vidio beskućnike ni prosjake. Kineske vlasti posljednjih godina provode mjere za smanjenje siromaštva i taj se dojam doista osjeti na terenu. Naravno, vidi se da postoje bogatiji i siromašniji slojevi društva, ali automobil ondje nije statusni simbol kao kod nas. Većina novih auta na kineskim cestama danas su električna vozila, a automobil se doživljava kao praktično prijevozno sredstvo, slično kao mobilni telefon – kupujete ono što odgovara vašem budžetu. To mi se jako svidjelo.
Promet je vrlo gust, ali trubljenje nije izraz nervoze kao kod nas. To je više način komunikacije među vozačima – znak da vas netko želi upozoriti ili zamoliti da ga propustite. Unatoč velikom broju automobila, motocikala, električnih skutera i bicikala, sve funkcionira iznenađujuće skladno. To su samo neki od detalja koji su me ugodno iznenadili.
Obišao si Šangaj, Hangzhou, Suzhou, Zhujiajiao, Chengdu, Xi'an, Leshan i Peking. Koji te grad najviše osvojio i zašto?
Definitivno Xi'an. Ondje sam doživio onu pravu, nekomercijalnu Kinu. Grad je poseban spoj bogate povijesti i moderne arhitekture, a to najbolje osjetite vozeći bicikl po drevnim zidinama Xi'ana, dugima gotovo 14 kilometara. To bih preporučio svakome jer se sa zidina najbolje vidi spoj staroga grada unutar zidina i modernoga Xi'ana izvan njih.
Ako ondje dočekate večer, kada se upale crveni lampioni, pogled na grad postaje još ljepši. Ritam grada navečer potpuno se mijenja. Ljudi izlaze, druže se i uživaju u zajedničkom vremenu. Posebno me iznenadilo što uz hranu često naručuju nekoliko košara punih hladnog piva Tsingtao, koje je osvojilo i mene.
Osjeti se koliko vole druženje i smijeh. Oko stolova često vlada potpuni nered jer se ostaci hrane i salvete jednostavno bacaju na pod. No, kada kasno navečer šetate gradom, vidite vrijedne radnike koji sve to čiste kao da je najnormalnija stvar na svijetu. Na to su jednostavno navikli.
Posebna priča je muslimanska četvrt Xi'ana. Uske ulice prepune su malih trgovina, štandova s hranom, začinima, slasticama i suvenirima. Ondje možete pronaći čak i male pite koje podsjećaju na naše bureke, ali i brojne specijalitete koji nama izgledaju neobično – od svinjskih papaka u juhi do pilećih nogica pripremljenih na razne načine. Pileće nogice u Kini su vrlo popularan zalogaj, posebno među ženama, jer vjeruju da su bogate kolagenom. Nakon nekog vremena postalo mi je jasnije zašto toliko Kineskinja ima besprijekornu kožu.
U samoj muslimanskoj četvrti nalazi se jedna od najstarijih velikih džamija u Kini. Izvana više nalikuje kineskom hramu nego klasičnoj džamiji, a od tradicionalne kineske arhitekture razlikuju je tek arapski natpisi. Imali smo sreću pronaći je upravo u vrijeme molitve pa smo izdaleka mogli promatrati dio obreda. Žene su bile odvojene od muškaraca, koji su klečeći molili. Bio je to poseban doživljaj.
Posebnost Xi'ana je i mauzolej prvoga kineskog cara Qin Shi Huanga, udaljen četrdesetak kilometara od grada. Fascinantna je cijela priča o njegovu životu, smrti i izgradnji glasovite vojske od terakote, koja je slučajno otkrivena tek 1974. godine, a arheolozi i danas nastavljaju istraživanja na tom lokalitetu.
Posebnost grada je i Mala pagoda divlje guske...
Pagode su tradicionalne budističke građevine u obliku visokih tornjeva s više katova i karakterističnim izbočenim krovovima. Služile su kao hramovi ili mjesta za čuvanje svetih relikvija. U početku su se gradile od drva, a kasnije od opeke i kamena.
Na Malu pagodu divlje guske možete se popeti do samoga vrha, obići svih sedam katova i razgledati relikvije. U njezinu se sklopu nalazi i aktivni budistički hram pa sam izdaleka mogao promatrati budističku procesiju. Posjetiteljima nije dopušteno snimanje ni ometanje obreda, što cijelom iskustvu daje dodatnu posebnost. Budući da volim proučavati religije i običaje svijeta, to mi je bio jedan od najljepših trenutaka putovanja.
Upravo su svi ti detalji učinili Xi'an gradom koji mi je najviše prirastao srcu. Iako i Peking ima svoju bogatu povijest i posebnu atmosferu, pravu sam Kinu osjetio upravo ovdje.
Ne smijem zaboraviti ni dva prekrasna povijesna tornja unutar gradskih zidina – Drum Tower i Bell Tower. Oba su izgrađena za vrijeme dinastije Ming. Bell Tower služio je za označavanje početka dana i bio je središnja točka za mjerenje vremena, dok se s Drum Towera bubnjevima označavao kraj dana te upozoravalo na požare, napade i druge opasnosti.
U oba tornja možete ući i razgledati vrlo dobro očuvan namještaj, posuđe i brojne relikvije iz razdoblja dinastije Ming.
Oko Bell Towera danas se nalazi jedan od najprometnijih kružnih tokova u gradu. Poseban je osjećaj stajati u tornju i promatrati užurbani suvremeni promet, znajući da su tim istim mjestom nekoć prolazile kočije. Toranj djeluje potpuno bezvremenski. Bell Tower danas je vjerojatno i najpopularnije mjesto za fotografiranje u središtu Xi'ana, a večernji sati pravi su "prime time" za kineske influencere i livestreamere.
Moram spomenuti još jedan grad koji mi je posebno prirastao srcu – Suzhou, koji s razlogom nazivaju kineskom Venecijom.
Najljepši dio grada je stara četvrt uz ulicu Pingjiang Road, gdje su tradicionalne kuće odvojene kanalima kojima možete zaploviti malim brodićima. Posebno je čarobno navečer, kada se upale crveni lampioni. Tada nastaju velike gužve i teško je dugo ostati na mostovima kako biste snimili fotografiju jer redari i policija megafonima stalno usmjeravaju ljude kako bi prolaz ostao protočan.
Ako posjetite Suzhou, svakako preporučujem odlazak do pagode Yunyan, masivnog osmerokutnog tornja iz 10. stoljeća koji se zbog slijeganja tla naginje na jednu stranu pa ga često nazivaju "kineskim Kosim tornjem u Pisi". Okružuju ga prekrasne šumske staze, jezerca, slapovi i stare grobnice. Meni je ta šetnja bila pravo osvježenje. Priroda je prekrasna, mirisna i spokojna, a s vrha se pruža odličan panoramski pogled na grad. Suzhou je udaljen stotinjak kilometara od Šangaja, a brzim vlakom do njega stižete za svega 35 do 40 minuta.
Putovanje te vodilo kroz priču o Carskoj Kini, posljednjem kineskom caru i suvremenoj Kini. Što te najviše fasciniralo?
Najviše me fascinirala priča o prvom kineskom caru Qin Shi Huangu. Još za života dao je graditi svoj golemi mauzolej jer je vjerovao da će mu i u zagrobnom životu trebati palača i vojska. Tako je nastala impresivna vojska od terakote, čiji je svaki vojnik drugačijeg izgleda i s jedinstvenim crtama lica.
Posebno je zanimljivo da careva grobnica do danas nije otvorena. Zbog velike količine žive, koja je prema povijesnim zapisima korištena u grobnici, kao i mogućih zamki, arheolozi je zasad ne žele otvarati. Izvana cijeli kompleks izgleda tek kao veliko pošumljeno brdo u obliku piramide i ništa ne odaje da se ispod njega nalazi jedna od najvećih arheoloških tajni svijeta.
Qin Shi Huang ostao je upamćen kao car koji je ujedinio Kinu, standardizirao pismo, valutu i mjere te započeo povezivanje obrambenih zidova iz kojih će kasnije nastati Kineski zid.
Jedna od najzanimljivijih legendi o njemu govori da je cijeloga života tragao za eliksirom besmrtnosti. Ironično, smatra se da je upravo jedan od pripravaka koje je uzimao, a koji je sadržavao živu, pridonio njegovoj preranoj smrti.
Nakon što obiđete sva tri velika paviljona s vojnicima od terakote i cijeli kompleks mauzoleja, a pritom poznajete priču o caru, sve zajedno ostavlja doista snažan dojam.
Ovdje smo sreli jako puno posjetitelja, ali gotovo isključivo domaćih, kineskih turista. Tada sam tek shvatio koliko i njih same impresionira vlastita povijest. Kada ugledaju vojnike od terakote, doslovno se guraju do ograde kako bi ih što bolje vidjeli. Srećom, ondje su redari koji održavaju protočnost obilaska pa se, uz malo strpljenja, sve može vidjeti, promatrati i istražiti.
Kakav je bio susret s pandama u rezervatu kraj Chengdua? Isplati li se posjet tom rezervatu?
Nikada prije u životu nisam vidio velike pande, a volim ih još odmalena. Ne znam ni sam koliko sam dokumentaraca pogledao o njima. Nisam veliki ljubitelj zooloških vrtova, ali priča o rezervatu koji se brine o očuvanju ove vrste bila mi je jako privlačna. Zato mi se nije bilo teško probuditi u pet ujutro kako bismo već u sedam bili na ulazu u rezervat.
Pande su ujutro najaktivnije, hrane se i tada ih je najbolje vidjeti. U sebi sam se doslovno nadao da ću ugledati barem dvije ili tri. Hodajući rezervatom, vidjeli smo ih dosta. Kada pandu ugledate uživo, u njezinu okruženju, jednostavno zastanete i promatrate. To je predivna životinja koja uživa u bambusu, traži položaj u kojem će se udobno nasloniti i mirno doručkovati. Posjetitelje gotovo uopće ne doživljava, a pande nisu ni preblizu jer smo mi promatrači njima ipak samo smetnja. Redari drže natpise na kojima piše “Budite tiho”. Obilazak rezervata trajao je punih osam sati, a putem smo vidjeli i velike pande i crvene pande, koje su živahnije i brže. Kompleks je velik i zaista ga vrijedi posjetiti. Dio rezervata povremeno je zatvoren kako bi se pande mogle odmoriti od znatiželjnih posjetitelja, što je potpuno razumljivo.
U sklopu rezervata nalazi se i poseban dio za mladunce pandi, takozvani “baby panda nursery”, gdje se mogu vidjeti mlade i zaigrane pande. Zato svakako preporučujem posjet ovom rezervatu.
Kada izađete iz rezervata, dočeka vas more štandova s najrazličitijim suvenirima – od plišanih pandi do sladoleda u obliku pande. Ako želite ponijeti neku uspomenu, ne zaboravite da se u Kini gotovo uvijek možete cjenkati. To cjenkanje ondje zna biti jako zabavno.
Cijene su vrlo povoljne, a ja sam si računanje pojednostavio tako da sam jedan kineski juan uspoređivao s jednom našom starom kunom. Tako mi je bilo lakše i računati i cjenkati se.
U Maroku ili Turskoj nisam se toliko zabavljao u cjenkanju, možda zato što mi je ondje u toj upornosti malo nedostajalo šarma. U Kini je cjenkanje više dobra, zabavna igra bez ljutnje.
Koliko te impresionirao Veliki Buddha u Leshanu? Može li fotografija uopće dočarati njegovu veličinu?
Odlučili smo ga najprije vidjeti s rijeke, ploveći brodom. Brod plovi tako da ga polako otkriva iza goleme crvene stijene. A onda ugledate to ogromno zdanje uklesano u stijenu i plato ispod njega, s ljudima koji izgledaju kao mravi u usporedbi s njegovom veličinom.
Znao sam priču o tome kako je i zašto isklesan baš na tom mjestu, ali kada ga ugledate uživo, samo vas prođu trnci. Brod se tada zaustavi i imate dovoljno vremena promatrati ga i fotografirati.
Izgradnju Velikog Buddhe u Leshanu započeo je 713. godine kineski redovnik Haitong. Nadao se da će Buda, koji nadgleda mjesto na kojem se sastaju tri rijeke, smiriti opasne vode koje su ugrožavale plovidbu. Legenda kaže da si je Haitong, kada je projekt bio ugrožen, iskopao oči kako bi pokazao svoju odlučnost i predanost. Veliki Buddha i danas, prema vjerovanju, bdije nad trima rijekama i smiruje njihove vode. Kada su riječna strujanja prejaka, brodovi ne plove, ali tada ga možete posjetiti iz samog Leshan Scenic Area spuštajući se kamenim stepenicama gotovo do njegova podnožja. Ipak, meni je pogled s rijeke, uz priču o njegovoj gradnji i svrsi, ostavio puno snažniji dojam.
Gradnju su nakon Haitongove smrti dovršili njegovi učenici oko 803. godine. Danas su tokovi svih triju rijeka uglavnom mirni. Dok smo plovili, okrenuo sam se prema njihovu ušću, koje se lijepo vidi i s broda i iz parka oko Buddhe. Šetajući stazama i špiljama Leshan Scenic Area otkrivate brojne manje kipove Bude, ali i golemi ležeći kip Bude dug oko 170 metara, koji se zbog svojega položaja tek postupno otkriva pred posjetiteljima.
Kakav je osjećaj prvi put stati na Kineski zid?
Prije nego što dođem do Kineskog zida, koji nam je bio vrhunac putovanja i ostavljen za sam kraj, želim spomenuti još nekoliko mjesta koja bih svakome preporučio posjetiti u Pekingu. Prije svega, tu je kompleks Nebeskog hrama (Temple of Heaven), koji smo imali sreću razgledati pod vedrim plavim nebom. U takvim uvjetima još više dolaze do izražaja prekrasne boje njegove arhitekture. Nebo ima posebno značenje u kineskoj kulturi. Vjerovalo se da upravo Nebo određuje sudbinu svijeta, a carevi su u vrijeme Carske Kine smatrani Sinovima Neba i posrednicima između Neba i Zemlje. U Nebeskom hramu carevi su molili za dobru žetvu, a vjerovalo se da loše žetve znače kako Nebo više ne daje potporu vladaru.
Zanimljivo je da je kineski predsjednik Xi Jinping upravo ovdje ugostio američkog predsjednika Donalda Trumpa tijekom njegova posjeta Kini ove godine. Iako se na njegovom licu nije vidjelo oduševljenje, danas je mjesto na kojem su se fotografirali ispred Dvorane molitve za dobru žetvu posebna atrakcija za posjetitelje. Sve ove lokalitete najbolje je obići uz vodiča, kao što smo i mi učinili. Naš je vodič govorio engleski i vrlo se potrudio objasniti povijest Nebeskog hrama, ali i ispričati brojne zanimljive priče i anegdote iz razdoblja Carske Kine. Ono što mi se posebno svidjelo jest da vodiči često na početku ispričaju i ponešto o vlastitom životu kako biste bolje upoznali današnje Kineze. To ne rade zbog napojnice – u Kini ona nije uobičajena – nego zato što žele približiti svoju kulturu.
Ako naučite izgovoriti barem nekoliko riječi na kineskom, primjerice "xie xie" (hvala) ili "ni hao" (dobar dan), dobit ćete iskren osmijeh, a to im znači puno više od napojnice.
Nakon Nebeskog hrama slijedi posjet Trgu Tiananmen, uz vrlo stroge sigurnosne kontrole i organizirani obilazak. Nažalost, događaji iz 1989. godine i gušenje studentskih prosvjeda i danas su u Kini vrlo osjetljiva i cenzurirana tema. O tome se javno ne govori, a mnogi mlađi Kinezi o tim događajima znaju vrlo malo ili gotovo ništa.
Mi smo preko trga prošli s velikim poštovanjem prema žrtvama tih događaja. Iako je danas ukrašen cvijećem, zastavama i državnim simbolima, za većinu Kineza on predstavlja simbol moderne kineske države. Mi smo ga prošli u tišini, a potom nastavili prema ulazu u Zabranjeni grad.
Dok hodate trgom, vidi se i zgrada Velike narodne dvorane, sjedišta kineskog parlamenta. Ondje nije poželjno dugo se zadržavati niti fotografirati osiguranje ili sigurnosne objekte jer će vas zaštitari vrlo brzo upozoriti da nastavite dalje. Cijeli trg pokriven je velikim brojem nadzornih kamera.
Nakon Trga Tiananmen ulazite u prekrasan kompleks Zabranjenoga grada i doslovno se vraćate u vrijeme Carske Kine. Satima možete razgledavati careve palače, dvorišta i brojne građevine namijenjene carskoj obitelji, okružene prekrasnim vrtovima. I ovdje ćete vidjeti mnogo mladih Kineza odjevenih u tradicionalne nošnje. Dolaze s profesionalnim fotografima i fotografiraju se ispred palača, vrtova, mostova i skulptura kako bi sačuvali uspomenu na svoju bogatu povijest. Budući da je riječ o golemom kompleksu, na više mjesta možete predahnuti uz hladno piće, popiti kavu ili kušati neku od kineskih slastica. Za razliku od ostalih gradova koje smo posjetili, Peking je imao klimu koja me podsjetila na kontinentalnu Hrvatsku. Bilo je toplo, ali ugodno, čak i na suncu.
Sljedeći dan bio je rezerviran za Kineski zid. Odabrali smo dionicu Mutianyu jer je ondje obično manje gužve, a zid se kilometrima proteže kroz zelena brda pa upravo ondje najbolje doživite njegovu veličanstvenost.
Do zida možete doći pješice ili žičarom. Nas je dočekao izrazito kišan dan, ali iskreno, nije me bilo briga. Rekao sam sebi da i sjekire padale s neba, opet bih otišao. O tome sam sanjao još od djetinjstva – da jednom hodam tom impresivnom građevinom dugom više od 21.000 kilometara.
Kad sam se vratio, prijatelji su me u šali pitali koliko sam prohodao, a ja sam odgovorio: "Svih 21.000 kilometara."
Naravno, u stvarnosti svatko hoda koliko želi i može. Na Mutianyju se često govori koliko ste tornjeva "osvojili", a između svakoga ima otprilike petnaestak minuta hoda. Prolazi kroz kule prilično su uski pa treba imati malo strpljenja, ali budući da je toga dana padala kiša, posjetitelja gotovo nije bilo i doživljaj je bio još posebniji.
Zid je mnogo širi i viši nego što sam zamišljao. I danas mi je enigma kako su ljudi prije više stoljeća uspjeli izgraditi tako golemu građevinu preko tako zahtjevnoga terena, i to s tolikom preciznošću. Ne možete ne pomisliti koliko je ljudi tijekom gradnje izgubilo život.
Što više znate o povijesti Kineskog zida, to ga više cijenite kada njime hodate. Uvijek kažem da treba putovati zato što nešto želite doživjeti i naučiti, a ne samo zato da biste se fotografirali na nekoj lokaciji bez da znate njezinu priču.
Kakva je kineska kuhinja izvan onoga što poznajemo iz kineskih restorana u Europi? Koje te jelo najviše oduševilo? Jesi li probao nešto što nikad ne bi naručio kod kuće?
Veliki sam gurman i obožavam isprobavati različite kuhinje. U Zagrebu sam zavolio kineske restorane, ali i razne azijske fusion restorane. Sve mi je bilo odlično… sve do odlaska u Kinu. Tek sam tamo shvatio koliko se prava kineska kuhinja razlikuje od onoga što jedemo u Europi. Hrana koju jedemo u kineskim restoranima kod nas zapravo je prilagođena zapadnom ukusu i puno je blaža. U Kini su jela, od ramena i wokova do mesnih ražnjića, vrlo intenzivno začinjena, često izrazito ljuta, a uz to vole kombinirati ljutinu sa slatkim i kiselim okusima. Treba vam neko vrijeme da se na to naviknete.
Njima je sasvim normalno da za doručak pojedu zdjelu ramena, baozi ili dumplinge, uz kuhano ili kratko blanširano povrće i puno začina. Vidi se koliko uživaju u hrani, ali me iznenadilo da su jednako tako zaljubljeni i u zapadne lance brze hrane. Slastice me, iskreno, nisu posebno osvojile. Većinom se pripremaju od rižinog brašna i meni osobno nisu odgovarale. Na ulicama možete kušati nevjerojatan izbor voća – od nama poznatih vrsta do egzotičnog voća koje nikada prije nisam vidio.
Budući da me tradicionalna kineska kuhinja nije u potpunosti osvojila, jedna od anegdota s putovanja jest da sam na kraju češće jeo u korejskim restoranima. Ondje su mi okusi bili nešto blaži i bliži našem nepcu pa sam se više puta vraćao bibimbapu i juhama od morskih algi, koje su mi bile izvrsne.
Zanimljivo mi je bilo što Kinezi cherry rajčice poslužuju zajedno s voćem. Za doručak ih jedu uz lubenicu, dinju ili citruse, pa su me pomalo čudno gledali kada sam ih ja stavljao uz glavno jelo. Ono što mi se uopće nije svidjelo bile su njihove kobasice, hrenovke, salame, šunke, pa čak i sir. Sve je bilo dosta slatkasto i potpuno drukčijeg okusa nego kod nas jer u mnoge proizvode dodaju šećer i rižino vino.
Šetajući Suzhouom naišao sam na jedan od brojnih food marketa, kakvih u Kini ima jako puno. Ako ste gurman i volite isprobavati neobične specijalitete, ondje možete kušati pržene škorpione, stonoge, pauke, crve i razne druge insekte.
Meni je bilo dovoljno samo vidjeti sve to uživo. Koliko sam primijetio, jedino je jedan Amerikanac pojeo pauka na ražnjiću dok ga je supruga snimala, vjerojatno za objavu na društvenim mrežama. Kinezi razumiju da je većini stranaca to samo zanimljivost pa će vam rado pozirati s tim neobičnim ražnjićima ako ih želite fotografirati.
Koliko je lako snaći se u Kini bez znanja kineskog jezika?
Kinezi su jako snalažljivi kada je riječ o tehnologiji. Gotovo svi odmah izvade mobitel, uključe aplikaciju za prevođenje i vrlo se brzo sporazumijete. I mi bismo učinili isto pa je komunikacija uglavnom bila vrlo jednostavna.
Jedino mjesto na kojem gotovo svi odlično govore engleski jesu Pearl Market i slične tržnice s robom poznatih svjetskih marki. Naravno, ondje je glavni cilj prodati što više robe.
Cjenkanje je obavezno i zapravo dio cijelog iskustva. Savjetujem da prvu cijenu koju vam ponude odmah pokušate spustiti na otprilike 20 posto početnog iznosa. Pregovara se preko kalkulatora – oni napišu svoju cijenu, vi svoju, pa tako sve dok se ne dogovorite. Ako se okrenete i krenete prema izlazu, vrlo će vas često pozvati natrag i dodatno sniziti cijenu.
Posebno je zanimljivo što vas na nekim štandovima odvedu do police koja se otvara poput tajnih vrata. Iza nje se nalazi prostorija prepuna robe i nekoliko prodavača koji će učiniti sve da nešto kupite. Zato takva mjesta posjetite samo ako doista planirate kupnju.
Koristi li se više gotovina ili mobilne aplikacije?
Gotovinu sam vidio samo jednom, u jednom supermarketu u Pekingu, kada je starija gospođa plaćala novčanicama.
Sve ostalo u Kini funkcionira putem aplikacija Alipay i WeChat Pay. Od malih štandova do velikih trgovina, gotovo svugdje plaćate skeniranjem QR koda. Prije potvrde uvijek vidite konačan iznos pa, ako ste se uspjeli iscjenkati, odmah ćete vidjeti i novu cijenu. Plaćanje mi se činilo vrlo jednostavno i sigurno.
Koliko otprilike stoje ručak, kava ili vožnja javnim prijevozom?
Ručak za nas troje, s predjelom, glavnim jelom i pićem, najčešće je stajao između 15 i 18 eura. To znači da je obrok po osobi često bio oko pet ili šest eura, a porcije su bile toliko velike da ih je bilo teško pojesti do kraja.
Kava stoji oko 50 centi, a vožnja metroom svega nekoliko desetaka centi, ovisno o udaljenosti. U prosjeku sam na sebe dnevno trošio oko dvadesetak eura.
Je li Kina skupa ili povoljna destinacija za hrvatske putnike?
Po meni je Kina vrlo povoljna destinacija. Najveći trošak svakako je avionska karta. Brzi vlakovi vrlo su pristupačni s obzirom na udaljenosti koje prelaze. Primjerice, karta od Šangaja do Xi'ana ili od Chengdua do Pekinga stoji oko 100 eura, a riječ je o putovanjima dugima više od tisuću kilometara.
Vrlo povoljan je i Didi, kineska verzija Ubera. Vožnja od centra Pekinga do zračne luke, udaljene oko 35 kilometara, za nas troje u većem automobilu stajala je ukupno 21 euro.
Kako funkcioniraju internet i društvene mreže te što bi putnici trebali znati prije puta?
To sam već ranije spomenuo – svakako preporučujem kupnju eSIM kartice preko aplikacije Trip.com. Bez nje ćete imati dosta ograničenja jer mnoge zapadne aplikacije i društvene mreže u Kini nisu dostupne.
Koju si aplikaciju najviše koristio tijekom putovanja?
Definitivno Alipay. Osim za plaćanje, koristio sam ga gotovo svakodnevno i za razne druge usluge pa mi je bio jedna od najkorisnijih aplikacija tijekom cijelog putovanja.
Kakvi su Kinezi prema stranim turistima?
U hotelima su iznimno ljubazni i profesionalni. Izvan hotela sve ovisi o situaciji. Kao što sam već rekao, Kinezi su vrlo prirodni i ne skrivaju emocije. Ponekad vam se možda neće činiti pretjerano srdačnima, ali upravo mi se ta njihova iskrenost svidjela više od usiljene ljubaznosti.
Kad god vam zatreba pomoć, potrudit će se pomoći, čak i ako se međusobno ne razumijete. Neki će čak sami primijetiti da ste se izgubili ili da nešto tražite pa će vam spontano prići i pokazati put. Upravo mi je ta njihova neposrednost ostala u lijepom sjećanju.
Jesi li imao neko posebno zanimljivo iskustvo s lokalnim stanovništvom?
Jedna od najsmješnijih situacija dogodila mi se u maloj kvartovskoj trgovini u Xi'anu. Jedan stariji Kinez, uvjeren sam, prvi je put u životu vidio nekoga iz Europe. Primijetio sam da cijelo vrijeme hoda za mnom i mobitelom me snima. Bio je potpuno oduševljen, stalno se smiješio, a svakih nekoliko minuta prestao bi snimati kako bi nekome poslao video, pa bi nastavio dalje.
Ostali kupci gledali su i njega i mene, a meni je cijela situacija bila simpatična. Pravio sam se da ništa ne primjećujem i nastavio mirno kupovati s prijateljima. Vjerujem da je to toga dana bila glavna tema u njihovoj četvrti.
Što te najviše iznenadilo u svakodnevnom životu Kineza?
Koliko vole odspavati tijekom dana i koliko im je to sasvim normalan dio svakodnevice. O tome sam već govorio, ali doista me iznenadilo koliko se ne ustručavaju odrijemati gdje god imaju priliku.
Koji bi mit o Kini odmah srušio?
Da je Kina zatvorena zemlja koja ne voli strane turiste. Ja sam doživio upravo suprotno. Kinezi vole turiste, zanimaju ih ljudi iz drugih zemalja i često su vrlo znatiželjni.
Iznenadilo me i koliko vole zapadnu kulturu, osobito američku. Američki lanci brze hrane ondje su iznimno popularni. Istodobno, stekao sam dojam da su vrlo samostalni i da gotovo sve mogu proizvesti ili razviti sami.
Što bi volio da si znao prije nego što si krenuo na put?
Volio bih da sam naučio više kineskih riječi. Shvatio sam koliko im znači kada stranac pokuša izgovoriti barem nekoliko izraza na njihovu jeziku. Tada vas odmah prihvate još toplije.
Usput sam se sjetio još jedne zanimljivosti vezane uz naše vodiče. Trudili su se da tijekom obilaska i nas nauče nekoliko osnovnih kineskih riječi i izraza, što mi je ostalo kao lijepa uspomena s putovanja.
Koje tri stvari svatko mora vidjeti ako prvi put putuje u Kinu?
Kažu da je ruta kojom smo mi putovali odlična osnova za prvo upoznavanje Kine. Naravno, nismo uspjeli vidjeti sve što smo planirali, iako smo se za put vrlo dobro pripremili. Zato bih svakome tko prvi put dolazi preporučio da krene od Pekinga, zatim posjeti Xi'an, a putovanje završi u Šangaju. Po meni je to najbolji način da upoznate različita lica ove prekrasne i mnogoljudne zemlje.
Vjerujem da ću se u Kinu ponovno vratiti. Ostalo je još mnogo gradova i pokrajina koje ovoga puta nisam stigao istražiti. Kina je jedna od onih zemalja kojoj se vrijedi vraćati, a vjerujem da će svaki istinski zaljubljenik u putovanja ondje uvijek pronaći nešto novo za otkriti.
