Galerija
A kad smo već kod puta, prva stvar koja te šokira čim prijeđeš granicu je njemačka prometna kultura. „Autobahn“ je čudesan, ali ono što fascinira je ponašanje vozača… A iako na dobrom dijelu nema nikakvog ograničenja brzine, na prste jedne ruke možeš nabrojati „one kojima se žuri“ i koji će pokraj tebe proletjeti s 200 na sat. Uglavnom svi i dalje voze "propisno", drže se pravila i paze jedni na druge.
Preživio sam Legoland s troje djece: Iskustvo iz bavarskog raja za velike i male
O kulturi u samim gradovima da ne pričam – nitko ne trubi, nitko se ne gura i silom ubacuje, sve teče nevjerojatno mirno i kulturno. Za nekoga tko dolazi s naših cesta, ovo je bio pravi melem.
Prva postaja: Gradić s razglednice
Naš prvi susret s Bavarskom bio je Rosenheim, zgodni gradić na pola puta između Munchena i Salzburga. Nakon više od 6 sati provedenih što u autu, što na odmorištima, stali smo kako bismo protegnuli noge nakon vožnje, popili pivo (i djeci kupili nezaobilazni sladoled) i napravili kratki krug po povijesnoj jezgri. Grad nas je dočekao ugodnom, ležernom atmosferom i prepoznatljivim pastelnim fasadama u takozvanom Inn-Salzach stilu s ravnim krovovima. Savršena "stanica za punjenje baterija" prije nego što smo produžili do naše baze. Inače, kad već spominjem dva proizvoda koja je svima zanimljivo čuti koliko koštaju, recimo da smo u cijeloj Bavarskoj pivo plaćali oko 5 € (za pola litre), a kuglicu sladoleda od 1,5 – 2 €.
Grad u kojem „odabrani“ plaćaju najam 88 centi mjesečno
Za bazu smo odabrali Augsburg i to se pokazalo dobrim potezom. München nam je bio malo manje od sat istočno, a Legoland 40 minuta zapadno, tako da, zapišite si ovaj grad kao potencijalnu bazu ako idete u ovaj dio Bavarske. Smještaj smo našli u – SiOUX stilvolle Designapartments im Zentrum. Moderni i uredni apartmani (još da u kuhinji stave normalan nož gdje bi im bio kraj) u samom srcu grada koštali su nas 210 eura za tri noćenja. Za bavarske standarde i lokaciju s koje pješke loviš sve fore u gradu – čista pobjeda. Što se tiče parkinga, apartman ga nije imao, ali u garaži na par minuta hoda dnevni parking stoji 15 €, što je skroz ok.
Augsburg je posebna priča. Jeste li znali da ovaj grad leži na tolikoj mreži kanala i rječica da mu je sustav upravljanja vodama uvršten na UNESCO-ov popis? Šetate centrom koji je tipično njemački – čist, skockan i srezan – a svakih par minuta prelazite preko mostića pod kojima šumi voda. I sve je tako uredno i posloženo, ono, odmah se sjetiš njemačkog reda, rada i discipline…
Ipak, posebna zanimljivost grada je Fuggerei. Zamislite kvart u samom centru grada, praktički "grad u gradu", koji funkcionira kao najstarije socijalno naselje na svijetu. Osnovao ga je još 1521. godine bogati bankar Jakob Fugger kako bi zbrinuo siromašne, ali poštene i vrijedne sugrađane katoličke vjeroispovijesti.
Ono što zvuči kao znanstvena fantastika jest činjenica da pravila i danas vrijede, baš kao i cijena. Godišnji najam stana ovdje danas iznosi točno 88 centi (davnih dana je bila druga valuta, ali vrijednost je ostala ista)! Da, dobro ste pročitali – manje od jednog eura za cijelu godinu. Kvaka? Stanari, uz taj „povoljni“ najam, imaju obvezu tri puta dnevno pomoliti se za dušu i obitelj starog Fuggera te povremeno odraditi neku sitnu društveno korisnu ulogu u naselju. Danas tamo živi oko 150 ljudi, a kvart s idiličnim žutim kućicama i zelenilom izgleda toliko čarobno da vam odmah dođe da se prijavite na listu čekanja. I jasno, da živite „džabe“. Samo razgledavanje kvarta se inače plaća par eura, ali možete malo i „poviriti“ izvana, poput nas, te pročitati sve ove zanimljivost i bez ulaska.
Od satnog mehanizma do svemira
Iz Augsburga smo skoknuli na jednodnevni izlet u München. Plan je bio jasan – stižemo rano, parkiramo se u garaži u centru i odmah krećemo prema glavnom trgu Marienplatz. Tajming nam je bio dobar, jer smo htjeli na trg doći netom prije podne. Zašto? Jer tad kreće „igra“ i ples figura. Legendarni Glockenspiel na tornju Nove gradske vijećnice je golema mehanička igračka s figurama koje plešu i simuliraju viteške turnire iz 16. stoljeća. Ovaj klasik jednostavno morate vidjeti ako ste u gradu prvi put. Nasljednicama je bilo fora, turistima oko nas još više, jer nisu stali snimati mobitelima taj neobični ples koji traje već dulje od 100 godina.
Nakon povijesnog spektakla na trgu, uslijedio je „ulov dana“ – Deutsches Museum. Smješten na riječnom otoku usred rijeke Isar, ovo je službeno najveći (tako kažu bespuća interneta) muzej znanosti i tehnologije na svijetu. Iako obično ulaznice za ovakva mjesta kupujemo unaprijed, ovdje smo zbog nepredvidljivost dana s troje male djece odlučili riskirati i kupiti ih na licu mjesta.
Taj ponedjeljak gužve nije bilo, dvije karte za odrasle smo platili ukupno 32 € (za djecu besplatno) i krenuli u avanturu. Nemojte ni pokušavati obići sve u jednom danu jer je to nemoguća misija. Zbirke su čudo – od rudarstva, prvih automobila i povijesnih zrakoplova koji vam vise iznad glave, pa sve do pravih podmornica i svemirske tehnologije.
Ono što ovaj muzej čini genijalnim jest to što nije dosadan. Sve je puno interaktivnih stvari, gumba koje možete stiskati i fora koje zorno prikazuju kako fizika i kemija zapravo rade u stvarnom svijetu. Sam sam sebi obećao da ču ovdje jednom doći bez nasljednica, da sva ta čuda vidim kako treba.
Gastronomsko razočaranje u zelenoj oazi
Nakon vremena provedenog među tehnološkim čudima, mozak i noge smo odlučili odmoriti u Englischer Gartenu (Engleskom vrtu). To je golema, predivna zelena oaza usred Münchena u kojoj se lokalci opuštaju, a mi smo tamo odlučili odraditi i ručak.
I tu dolazimo do onog manje blistavog dijela priče – bavarske gastro ponude na takvim mjestima. Mi smo konkretno posjetili Pivski vrt u blizini Kineskog paviljona, s obzirom da je vrt ogroman. Iskreno? Teški prosjek, da ne kažem razočaranje. Sve se svodi na bazična jela koja služe isključivo tome da utišaju gladnu djecu i odrasle. Klasici tipa Currywurst (kobasica zalivena umakom od rajčice i curryja s brdom pomfrita), bečki odrezak i slične varijacije na temu nisu nas se nimalo dojmile. Pojedeš jer si gladan u ugodnom okruženju, popiješ pivo ili sok i pičiš dalje, ali neku kulinarsku čaroliju ovdje nemojte očekivati. I da obični bečki prilikom narudžbe (ali i ostalo) stave vam na tanjur, vi ga stavite na tacnu kao u menzi i potom platite to zadovoljstvo nešto više od 20 € (uz pomfrit).
Jedan dan u Münchenu bio nam je sasvim dovoljan da pohvatamo glavne fore, nakon čega smo se s vratili u Augsburg. A zašto je dobra ideja vidjeti Memmingen, Lindau i najpoznatiji dvorac na planeti, saznajte u nastavku iskustava iz Bavarske…
