Ako ste ikad sudjelovali u turističkim obilascima grada s vodičem ili čitali zanimljivosti o gradu i njegovim spomenicima, možda ste – gdje god bili – mogli naići na zanimljivost o tome kako tumačiti spomenike junaka na konjima.
Urbana legenda kaže kako po položaju noga kod konja možemo saznati nešto više o tome kako je onaj koji ga jaše završio. Ako konj ima obje prednje noge u zraku, ratnik na njemu je poginuo u bitci. Ako konj ima samo jednu podignutu nogu, to znači da je ratnik bio ranjen ili je umro nakon bitke od posljedice ranjavanja. A ako konj čvrsto stoji sa sve četiri na zemlji, ratnik je umro kasnije u životu nevezano za bitku.
To bi se moglo reći za neke spomenike i junake, no zanimljivosti poput ove lako se šire među ljudima, a naročito putnicima i turističkim vodičima koji će ih često prihvatiti bez razmišljanja jer naprosto zvuče zabavno. No, čak i da ne poznajemo povijest onih koji su ovjekovječeni u kipovima, brzo bismo se zbunili. Samom šetnjom od 15 minuta po Zagrebu možemo uočiti dva kipa svetog Jurja na konju u različitim pozicijama, te se zapitati tko nam to „baca krafne u oči“.
A opet, gdje ima dima, ima i vatre. Pa, koliko je ova teorija istinita?
Sve je krenulo iz američkog Nacionalnog parka Gettysburg u saveznoj državi Pennsylvania. Ovdje se nalazi više od 1 300 spomenika razbacanih diljem polja na kojem se odvijala slavna bitka za Gettysburg 1863. godine.
Bila je to jedna od bitaka koja se vodila tijekom Američkog građanskog rata, a smatra se i jednom od najvećih bitaka u povijesti na prostoru Sjeverne Amerike. Premda je trajala svega tri dana, u njoj je smrtno stradalo, ranjeno i nestalo čak 50 000 vojnika, a odredila je i tijek čitavog rata – vojska Unije tom je pobijedila Konfederaciju i preuzela prednost. Dvije godine kasnije Američki građanski rat završit će konačnom pobjedom Unije nad Konfederacijom, tj. savezom južnjačkih robovlasničkih država.
Velik broj kipova ratnika na konju se u parku Gettysburg, pa čak i diljem grada Washingtona odgovara ovoj tvrdnji. Francis Asbury, Marshall Sir John Dill, Scott Hancock, general Philip H. Sheridan, John Wesley… No, čak se i u samom Gettysburgu neki konji i konjanici svojim pozama ne uklapaju u ovu teoriju. Postoji čak i tvrdnja kako zapovjednici i vojnici koji su poginuli u bitci gledaju prema sjeveru, dok oni preživjeli gledaju prema jugu.
Sličnu priču ponovno možete čuti i u Zagrebu, a ona kaže kako je spomenik banu Jelačiću prije uklanjanja s glavnog trga 1947. godine bio okrenut prema sjeveru, „u smjeru Mađarske“ u kojoj se borio u bitci. No, to nije bio razlog. Naime, u periodu kada je postavljen, gledao je ka sjeveru jer je to naprosto bio napučeniji dio grada. Kada je devedesetih vraćen na trg, okrenut je prema jugu jer se tada grad proširio preko Save i bilo bi doista nezgodno da po izlasku iz tramvaja Zagrepčani i gosti gledaju konjsku zadnjicu.
Koliko, dakle, ima istine u svim ovim pričama? Ne mnogo. Možda se pokoji kipar kroz povijest i držao ove ideje, no ona ionako nije bila toliko proširena da bi postala tradicija. Šanse da položaj konja doista odražava život tj. smrt ratnika koji ga jaše su 1:3 pa ostaju samo proučavanje povijesti i domaća zadaća – pronaći po gradu kipove koji bi potvrdili ovaj ipak samo mit.
Moglo bi se eventualno reći da ova teorija drži više vode na američkom kontinentu nego europskom, ali čak ni ondje se stručnjaci ne slažu s tom tvrdnjom. Povjesničari s američkih sveučilišta ističu kako nema dovoljno dokaza da pozicija konja simbolizira išta, a u šali dodaju da vrijedi samo jedno: „ako konj ima sve četiri noge u zraku, vrijeme je za nove naočale“.
