U blizini Bremena, na obali rijeke Weser i dalje stoji betonsko čudovište umiljatog imena – Valentin. U tom je bunkeru, jednom od najvećih u Europi, Hitler radio na tajnom oružju, supermodernim podmornicama kojima je htio pokoriti neprijatelje.
Bunker u Bremen-Fargeu svojedobno je bio jedan od najvećih vojnih projekata u nacističkoj Njemačkoj. Od 1943. do 1945. godine na gradilištu bunkera radile su tisuće prisilnih radnika iz cijele Europe.
Budući da su u to vrijeme savezničke zračne snage bile superiorne većini njemačkog teritorija, izgradnja podmornica u dobrom dijelu brodogradilišta bila je nemoguća misija.
U Valentinu su podmornice trebale biti izgrađene posebnim tehnologijama, iza zidova i stropova debelih 4,5 metara. Nacistički čelnici nadali su se da će njima promijeniti tijek rata probijanjem savezničkih puteva preko Atlantika, pa ne čudi da je u tom trenutku projekt Valentin postao prioritet.
U samo dvadeset mjeseci nastao je bunker na kojem su radili pothranjeni i izmučeni ljudi, u smjenama po 12 sati, praktički bez odmora. Otprilike dvije tisuće ih je umrlo zbog iscrpljenosti izazvane napornim radom i nehumanim uvjetima. Danas su poznata imena samo 1144 nastradalih, a identitet ostalih žrtava je nepoznanica.
Nedovršeni dio bunkera uništili su Britanci krajem ožujka 1945. godine, a nedugo nakon toga gradnja je zaustavljena. U bunkeru Valentin nikada nije izgrađena nijedna podmornica.
Nakon rata saveznici su bunker koristili kao metu za ispitivanje bombi. Kasnije su planovi rušenja propali i Valentin je postao igralište za lokalnu djecu. Potkraj 1950-ih njemačka vojska ga je koristila kao poligon, a zatim je služio mornarici kao skladište.
Danas je Valentin memorijalni centar u kojem se održavaju izložbe, podsjećajući na ratne strahote kako se one nikada ne bi ponovile.
