Kada bi vam netko spomenuo najružniji i najdepresivniji grad na svijetu, vjerojatno biste pomislili na neku rusku zabit na hladnom sjeveru kojom dominiraju socijalistički blokovi i teška industrija. Ima i toga, no mogao bi vas iznenaditi podatak da vam je ružno pače mnogo bliže nego što mislite. Riječ je o belgijskom gradu Charleroi.
Je li istina da je baš toliko ružan? Recimo to ovako: zelena brdašca ovdje su brda ugljena. Turistički razgledi grada vrte se oko mjesta slavnih zločina, napuštenih tvornica i olupina aviona. Slogani koji se lijepe na grad variraju od „metropole socijalne pomoći“ do „groblja industrije“.
Zatvorene monumentalne tvornice čine panoramu grada, ulice su zapuštene i prljave, na željezničkim stanicama nema ljudi, a pune su grafita, boca, odlomljene žbuke…
Dugo vremena, otkako je propala industrija, a grad ostao bez novca, nitko nije mario za to mjesto. Malobrojni stanovnici bili su zauzeti spajanjem kraja s krajem, čak su i vlakovi prestali prolaziti tim dijelom.
A onda se preko noći Charleroi „proslavio“…
Sve je počelo prije desetak godina kada je jedan nizozemski list opisao belgijski grad Charleroi kao, ni pet ni šest, „najružniji grad na svijetu“. Au! To je boljelo. Otada nije išlo nabolje – hajci su se priključili i drugi mediji, s natpisima o depresivnom gradu koji iz dana u dan sve više propada.
Po onoj staroj izreci da je svaka reklama dobra reklama, turisti su nakon nekoliko ružnih članaka počeli dolaziti. Domaći stanovnici spremno su ih dočekali. Odlučili su igrati s kartama koje su dobili i razviti jednu vrstu egzotičnog i apsurdnog turizma.
Nanesena uvreda poslužila je i kao okidač za promjenu. Nekadašnji grad duhova danas je nešto življi, opasne zone sada su pitomije pješačke staze, ulice imaju nove fasade i sadržaj, počeli su nicati manji obrti i trgovine…
Neki se sad pak pitaju hoće li se Charleroi stopiti s brojnim drugima, gentrificiranim i kozmpolitskim gradovima, te tako izgubiti svoju čar, dok drugi na promjenu gledaju pozitivno. Ne čudi, među prvima su turisti, a među drugima stanovnici Charleroija.
