Slavno po svojih sedam nijansi plave, jezero Bacalar dom je povijesne populacije stromatolita, starih više od 3 milijarde godine. Ako se pitate što su uopće stromatoliti, Wikipedija nas uči kako je riječ o fosilnim ostacima cijanobakterija koji sadrže i neke od najstarijih tragova o životu na Zemlji.
Za ovo jezero, mnogi tvrde da ljepota ide mnogo dublje od sedam nijansi plave, a pronalaze je na oko 100 metara ispod površine, gdje su se smjestili stromatoliti. Jezero se smjestilo blizu granice s Belizeom. Za BBC više govori vodič po ovom području, Claudio del Valle. „Kad sam tek doselio ovdje, voda je bila tako bistra i čista, no bojim se da se u zadnje vrijeme našla u opasnosti“ – pojašnjava.
Nažalost, i u pravu je, jer je meksička savezna agencija za zaštitu okoliša, prije 6 godina, izdala upozorenje o zagađenju, a problem je najvidljiviji postao lani, kad je jezero poprimilo smeđu boju, te se još nije do kraja oporavilo. No, od estetike još je veća katastrofa što može doći do nestanka i uništenja stromatolita, koji su sa svojom dobi od preko tri milijarde godina, možda i najstariji dokaz života na planeti.
Uništenju jezera doprinosi i neodrživa poljoprivredna praksa, koja je dovela do množenja algi i mekušaca u samom jezeru. Također, ista je stvar i s turističkom industrijom koja je također odigrala ulogu u degradaciji jezera. Bacalar je postao popularan, a s urbanističke strane nije napravljeno – ništa. I sam del Valle navodi da je kriv, jer je dovodio sve više više turista, potpuno svjestan nepostojanja infrastrukture, jer se broj turista u par godina povećao za nevjerojatnih 600 posto!
No, jezero je u zadnjih godinu i nešto, „spasila“ korona, jer se značajno zbog pandemije, smanjio i broj turista, što daje mogućnost za oporavak. U svakom slučaju, vjerujemo kako će sve ovo vrijeme donijeti dovoljno mudrosti odgovornima, koji će učiniti sve za spas jezera.
