Na jugu Izraela, usred pustoši koja dominira krajolikom uz Judejsku pustinju i Mrtvo more, izdiže se veličanstvena visoravan. Njene litice visoke su i do 400 metara, a na platou stijene nalazi se antička palača Masada čija je tragedija postala inspiracija Izraelcima i Židovima diljem svijeta.
Podignuta je za vrijeme Heroda I. Velikog, kralja Judeje. Neka epitet „Veliki“ ne zavarava, jer tako ga nisu prozvali oduševljeni Židovi (nisu bili oduševljeni). Nadimak su mu dali rimski povjesničari zbog odanosti Rimu – vladao je Judejom kao rimski saveznik i vazal.
Masada je izgrađena kao raskošna pustinjska palača od dva dijela, ukrašena visećim vrtovima i opskrbljena sustavom navodnjavanja, kupalištem, skladištima, oružarnicom… Bila je okružena zidovima debljine gotovo četiri metra, a cijeli kompleks se i danas smatra jednim od najbolje očuvanih rimskih opsadnih zdanja. Neki povjesničari smatraju kako ju je Herod podignuo kao utočište za sebe u slučaju pobune. Možda je bio svjestan da sa svojim životnim stilom i okrutnim načinom vladanja nije miljenik naroda.
Tvrđava u visinama je i jedna od najpopularnijih izraelskih turističkih atrakcija - godišnje ju posjeti oko milijun posjetioca. Do vrha se može stići pješice vijugavom stazom (ali bez brige, postoji i žičara).
„Bili smo prvi koji su se pobunili, bit ćemo zadnji koji će pasti“
Nije to samo veličanstven nacionalni park, vrijedan arheološki lokalitet i UNESCO-ov štićenik. Ona je postala simbol kraljevstva i hrabrosti naroda, utjelovljen u tragičnom događaju iz 73. godine.
Kralj Herod I. Veliki tada je već bio mrtav, a nezadovoljni Židovi su ustali protiv rimske vlasti. Pritom se istaknula malo „vatrenija“ skupina pobunjenika zvana Zeloti. Diljem zemlje pokrenuli su pobune i započeli gerilske akcije, koje će prerasti u krvavi Judejsko-rimski rat.
Dok je tisuće Židova smrtno stradavalo, bivalo zarobljeno ili poslano na prisilni rad, Masada je bila posljednja nepokorena utvrda koju je držalo oko tisuću židovskih pobunjenika i pripadnika njihovih obitelji. Premda su mjesecima uspješno odolijevali neprijateljskim napadima, Rimljani su ih u konačnici opkolili. Odlučivši kako će učiniti sve samo da ne padnu u njihove ruke, Židovi su izvršili kolektivno samoubojstvo.
U povijesti je ostala zabilježena zakletva koju su dali noć prije: „Davno smo odlučili da nećemo biti sluge Rimljanima, niti ikome drugome osim samom Bogu. Došlo je vrijeme da našu zakletvu provedemo u djelo. Bili smo prvi koji su se pobunili, i ostat ćemo zadnji u toj borbi. Ne možemo, a da ne pomislimo, kako je to usluga koju nam je Bog učinio – imamo tu moć da poginemo hrabro, i slobodno.“
Danas, na istom ovom mjestu, izraelski vojnici polažu zakletvu: „Masada više nikad neće pasti.“
"Naša kuća pripada Bogu i gostima": Albanski kodeks koji je spasio Židove u mračnim vremenima
