Pješčane dine pored grada Đurđevca često nazivamo i Hrvatskom Saharom, Krvavim peskima ili Đurđevačkim peskima.
Krenete li iz Đurđevca prema Kalinovcu, s desne strane ceste uočit ćete prolaz i ugaženu stazu kroz travu i drveće. Skrenite s ceste i prolaz će vas dovesti do parkinga na čijem se tlu već naziru šljunak i pijesak nagovještavajući početak pustinje.
Upravo ste došli u geografsko-botanički rezervat Đurđevački pijesci ili, kako ih Podravci zovu – Đurđevečki peski. U daljini su vidljive prave pješčane dine koje se protežu kilometrima izvan rezervata. Površina zaštićenog područja zauzima oko 20 hektara.
Ovo je idealna prilika za pustinjski photosession ili bosonogu dječju igru u pijesku. Pješčana udubljenja visoka su i po nekoliko metara, a s drvenog tornja imate panoramski pogled na cijeli rezervat.
Iako je ovdje pijesak na rubovima izmiješan sa zelenilom, grmljem i drvećem, riječ je o rezervatu na kojem žive vrste vezane baš za to stanište. Pogledate li bolje, uočit ćete drugačiju vrstu trave prilagođenu naletima vjetra ili grm zečjak, koji s ljetom dobiva žute cvjetove, a pomaže u sprečavanju širenja pijeska. Ovdje ćete pronaći više od 300 vrsta leptira, fazane, divljač i zečeve.
No kako je nastala pustinja usred zelenih nizina?
Topljenjem leda nakon posljednjeg ledenog doba nabujala Drava donijela je čestice, šljunke i pijesak Alpi. U sušim razdobljima vodostaj rijeke pao bi i tok poprimio mirniji karakter. Materijal se taložio na dnu i obali, a jaki podravski vjetar dizao bi ga i raznosio.
Dugo se pijesak nalazio ispod zelenila i biljaka, dok ga čovjek nije otkrio krčenjem šuma i poljoprivrednim aktivnostima. To mu se obilo u glavu jer se pijesak počeo širiti, a nošen vjetrom zatrpavao je vrtove i staze. Čak bi pronašao put u kuće.
Teška borba seljaka sa živim, ''krvavim'' pijeskom donijela mu je nadimak Krvavi peski. Nakon što su posijali šume i grmlje koje koče širenje pijeska, ostao je nepošumljeni dio.
Taj ostatak od 1963. godine čine geografsko-botanički rezervat i jedinu hrvatsku pustinju, koja je 2017. poslužila kao set za snimanje filma o Anti Gotovini.
Da ste se tek tada zatekli ondje, imali biste što vidjeti: konje, muška lica skrivena pod palestinkama i vojnike s puškama. Goran Višnjić glumio je generala, a naši Peski Alžir, u kojem je on kao pripadnik Legije stranaca služio vojsku.
Na setu su se našli i još jedni naizgled egzotični gosti – deve.
Kažemo naizgled jer su zapravo jedini egzotični gosti bili Višnjić, glumci i snimateljska ekipa. Deve su ovdje domaće već godinama.
Grad koji spaja Turke, pijetle i deve
Deve možete posjetiti pored Starog grada u Đurđevcu, gdje će vas u dočekati i drugi gosti: nandui, patuljaste ovce, magarci, poniji, konji, patuljaste koze i ovce te male guske.
Deve su nabavljene na njemačkoj farmi i dobro su prilagođene đurđevačkoj klimi. Nakon filma o Gotovini dodatno su se okušale u snimanju nekoliko glazbenih spotova, a đurđevački život ovih slatkih i ponekad nestašnih životinja možete pratiti na Facebook grupi Šaptači devama.
Nadimak ''picoki''
Nekoliko minuta hoda dalje nalazi se Stari grad, iz kojeg je krenula priča o slavnim đurđevačkim ''picokima''. Naime, u doba osmanlijskih osvajanja Turci su zaposjeli prostor grada, a stanovnici su se sakrili u dvorac. Smišljajući kako se izvući iz situacije, lukavo su strpali preostali komad hrane – malog pijetla – u top i ispalili ga u turski tabor.
Turci predvođeni Ulama-begom pretpostavili su da Đurđevčani imaju hrane na bacanje, te su odustali od opsade. Povlačeći se, Ulama-beg nazvao je Đurđevčane ''picokima'', a oni su kasnije ponosno prihvatili taj nadimak kao dokaz vlastite snalažljivosti i pobjede.
Štoviše, svake godine krajem lipnja održava se turistička manifestacija Picokijada, tijekom koje se pred utvrdom izvodi scenski prikaz slavne obrane Đurđevca od napada Turaka.
Kad ste već tamo...
Danas se u utvrdi nalazi galerija umjetničkih radova regije te donacija Ivana Lackovića Croate koja čini više od 2000 eksponata.
U donjem dijelu nalaze se restoran i pivnica u kojima možete predahnuti uz podravske sireve i šunku, domaće juhe, pileća prsa sa čvarcima ili povrtne palačinke, dravskog šarana i smuđa...
U blizini je konjički klub Đurđevački Graničari, koji nudi sportsko, rekreativno i terapijsko jahanje uz vodstvo educiranih instruktora za sve dobne uzraste. Odlučite li se za izlet u Đurđevac, dobra je vijest da se uskoro otvaraju Posjetiteljski centar i hostel, a za sve korisnike električnih automobila postavljena je i punionica baterija.
Bez obzira na okolnosti, ponuda raste, a idealna je prilika da doživite drugačiju i netradicionalnu ljetnu atmosferu u Hrvatskoj.
