Talijanska banka Credito Emiliano na prvu izgleda kao sasvim obična i normalna banka. Luksuzna zgrada na čijim vratima stoji portir, šalteri na kojima rade službenici u poslovnim odijelima, uređaji za sigurnost, automat s rednim brojem čekanja…
No, njena posebnost skriva se u njenim skladištima i trezorima. Ondje se, umjesto zlatnih poluga i novčanica skladište kolutovi sira.
Znali smo da su Talijani ludi za sirom, no mnogi se na ovu vijest pitaju: jesu li Talijani samo ludi? Odgovor je: nikako! Razlog zbog kojeg su se odlučili na ovaj potez jest posebna vrsta parmezana zvana Parmigiano-Reggiano, a poznata je i pod nadimkom „princ parmezana“.
Riječ je o tako skupocjenom i vrijednom parmezanu da sada i doslovno vrijedi poput zlata. Samo jedan kolut parmezana vrijedi između 300 i 400 eura, a trezor sa sirevima vrijedan je nevjerojatnih 150 milijuna eura.
No, kako funkcionira poslovanje s ovakvom bankom? Isto kao i s bilo kojom drugom. Zamislite da ste talijanski poljoprivrednik i treba vam novi traktor ili oprema za imanje. U tom slučaju, zaputit ćete se u banku kojoj ćete dati svoj sir, a oni vama novac.
Banka sira tako je pomogla i malim proizvođačima da im ne propadnu obrti. Djelatnici banke brinu za uzgoj sira jednom kada ga preuzmu, a „običan čovjek“ je sretan što svoje dugove i kredite može velikim dijelom podmiriti sirom umjesto novcem. Banka kasnije preprodaje sir i namiruje dugove, a pritom i fino zaradi.
Čak se razmišljalo o tome da banka počne primati i druge valute poput pršuta ili maslinovog ulja, no kako su oni teži da održavanje i čuvanje, od te ideje se brzo odustalo.
