Na svijetu postoji mnogo različitih kultura, običaja, tradicija i rituala koji nas često ostavljaju bez daha. Od morskih nomada iz Indonezije, koji rone pet sati dnevno i imaju slezene duplo veće od onih prosječnog čovjeka pa sve do blatnih ljudi Papuanske Nove Gvineje, na svijetu postoji mnogo zajednica koje se bitno razlikuju od naše.
Oni svijet ne dijele na stvarni i virtualni, nisu robovi društvenih mreža i novih trendova, a njihova je životna filozofija duhovna, a ne konzumeristička. Tragična je činjenica da izolirani ljudi koji njeguju svoju tradiciju, često postanu meta materijalnih interesa.
Jedna od takvih zajednica je i pleme Yanomami, najveće izolirano pleme u Južnoj Americi. Posebni su po mnogo toga, a najviše pažnje privlače bizarnim pogrebnim ritualima. Za razliku od nas, Yanomami ne vjeruje da je smrt prirodan proces, već vjeruju da je ona rezultat napada bezbožnog duha iz drugog plemena.
Duhovno pleme koje kuha juhu od svojih pokojnika
Kako bi spasili pokojnika i omogućili mu da zauvijek ostane s njima, kremiraju ga pa svoja lica mažu njegovim pepelom. Uz pjesmu, ples i naricanje, skupljaju pepeo, stavljaju ga u veliki, duboki lonac, dodaju malo banane pa kuhaju svetu juhu od nesretnog čovjeka. Na taj način izražavaju svoju tugu, a pokojniku omogućuju da pronađe vječni mir. Ovu svečanu ceremoniju nazivaju reahu.
Yanomami pleme čvrsto vjeruje u dušu. Oni smatraju da sve oko nas ima dušu – ljudi, drvo, kamen, kuća, sunce pa i rijeka. Korijen takvog vjerovanja potječe iz šamanizma i glavna je duhovna vodilja ovog plemena.
Žive u prašumama i planinama sjevernog Brazila i južne Venezuele. Poput većine kopnenih plemena, vjeruje se da su migrirali preko Beringovog tjesnaca između Azije i Amerike, prije 15 tisuća godina, polako se spuštajući u Južnu Ameriku. Danas ih ondje ima oko 30 tisuća.
Je li zlato vrjednije od života jedne bebe?
Prvi puta su došli u kontakt s autsajderima 1940-tih, kad je brazilska vlada poslala timove da razgraniče s Venezuelom. Ubrzo su se ondje osnovale misionarske skupine i vladine službe za zaštitu Indijanaca.
Ovaj priljev ljudi je doveo do pojave ospica i gripe od kojih je umrlo puno starosjedioca. Početkom 70-tih, vojna vlada je izradila cestu kroz Amazonu duž sjeverne granice. Yanomami nitko nije upozorio na ove promjene pa su dva sela potpuno izbrisana od bolesti za koje nisu imali imunitet.
I sljedeće desetljeće je donijelo mnogo patnje za ovo pleme. Yanomami su silno patili kada je 40 tisuća rudara napalo njihovu zemlju u potrazi za zlatom. Rudari su ih strijeljali, uništili mnoga sela i izložili raznim, njima novim, bolestima koje nisu mogli preživjeti.
U samo sedam godina, umrlo je 20 posto Yanomamija. Brojne međunarodne kampanje su se borile protiv ove prakse pa su početkom devedesetih protjerali rudare, a napetosti su se smirile. Međutim, ne zadugo. 1993. je skupina rudara ponovno ušla u selo Haximu i ubila 16 Yanomamija i bebu.
Nakon napora boraca za ljudska prava, pet rudara je osuđeno za genocid. Međutim, invazija rudarenja zlata na zemlju Yanomamija se nastavlja i danas. Situacija u Venezueli je i dalje ozbiljna. Pleme se pokušava oduprijeti raznim napadima, a vlasti čine jako malo kako bi im pomogle.
Indijanci u Brazilu još uvijek nemaju pravo na svoju zemlju, unatoč tomu što su potpisali međunarodnu konvenciju koja im ta prava jamči.Štoviše, mnoge osobe s političkog vrha bi željele ugasiti tradiciju starih Yanomamija i otvoriti područje za rudarstvo i stočarstvo.
Da bi stvar bila još gora, brazilska vojska je izgradila vojarnu u srcu Yanomami zemlje pa napetosti neprestano rastu. Vojnici su prostituirali žene, od kojih su mnoge danas zaraženespolno prenosivim bolestima.
Svakodnevni život plemena Yanomami
Yanomami žive u velikim, kružnim kućama koje se nazivaju yanos ili shabonos. Središnji prostor se koristi za rituale, gozbe i igre, a u jednu kuću stane 400 ljudi. Svaka obitelj ima svoje ognjište, na kojemu se tijekom dana priprema hrana, a preko noći služi kako bi se ugrijali dok leže na visećim ležajima iznad vatre.
Yanomami pleme vjeruje u demokraciju, za koju bismo mogli reći da je puno razvijenija nego naša. Oni snažno vjeruju u jednakost među ljudima. Svaka zajednica je potpuno neovisna, a poglavari u njihovom svijetu ne postoje. Sve odluke se donose konsenzusom, nakon dugih rasprava u kojima svatko ima pravo glasa.
Lovci ne smiju jesti meso koje su sami ulovili
Kao i kod većine amazonskih plemena, svakodnevni zadatci su podijeljeni između spolova. Muškarci su zaduženi za lov. Najčešće love jelene, tapire i majmune, a kao oružje im služi curare, biljni otrov koji momentalno omami plijen.
Lov se među muškarcima smatra najprestižnijom vještinom, a meso se jako cijeni. Zanimljivo je da lovac nikad ne jede meso koje je ulovio, već ga dijeli s prijateljima i obitelji. Zauzvrat, on jede meso koje je ulovio neki drugi lovac.
Žene su zadužene za obrađivanje vrtova. Usjevi čine 80 posto njihove prehrane. Skupljaju i orašaste plodove, školjke i ličinke insekata. Najviše uživaju u divljem medu, a obično proizvedu barem 15 različitih vrsta.
Ribolov je zajednička aktivnost plemena Yanomami, u kojemu sudjeluju muškarci, žene i djeca. Za ribolov koriste timbo, riblji otrov koji ribu izbaci na površinu. Otrov se dobiva miješanjem različitih vrsta vinove loze. Nakon što tekućina omami ribe, vesele grupe ljudi ih skupljaju u košare i zajedno pripremaju.
Najviše cijene šamane koji konzumiraju psihodelične trave kako bi mogli komunicirati s duhovima
Kao što smo već spomenuli, duhovni svijet je fundamentalni dio njihovog života. Vjeruju da duša može biti zla pa najviše cijene šamane koji koriste psihodelične trave kako bi mogli komunicirati sa zlim duhovima i spasiti pleme. Nisu svi duhovi zli, s dobrima komuniciraju kako bi im zahvalili što ih čuvaju.
„Samo oni koji poznaju xapiripe (duhove), mogu ih ugledati. Ne mogu ih svi primijetiti. Oni su jako maleni i dolaze u obliku svjetlosti. Postoje ih na tisuće, prekrasni su, ponekad su ukrašeni perjem papiga i oslikani jarkim bojama. Neki nose naušnice, a neki koriste crnu boju kako bi se sakrili dok plešu i pjevaju“, opisao je šaman Davi Kopenawa, glasnogovornik Yanomamija i predsjednik udruge koja se bori za njihova prava.
Yanomami danas
Još uvijek nije sigurno što će se dogoditi s ovim posebnim plemenom. Tisuće rudara ilegalno dolazi kopati zlato, a sa sobom donose malariju i ospice, zagađuju rijeke i ribu, krče šume i narušavaju njihov svakodnevni način života.
Kopenawa kaže da mu nije jasno kako se ovo može događati, a potrebna medicinska pomoć nikako ne dolazi.
„Naša zemlja se mora poštovati. Naša zemlja je naše naslijeđe, baština koju ćemo štititi do kraja. Rudarstvo će ubiti našu prirodu, a s njom ćemo i mi umrijeti“, rekao je Kopenawa.
Kao rezultat sve češće interakcije s modernim svijetom, Yanomami su u Brazilu osnovali regionalne organizacije koje se zalažu za njihova prava. Jedan od najvećih uspjeha ovog plemena u borbi protiv zapadnjačke pohlepe je Hutukaru (šti znači „dio neba s kojega je rođena zemlja“), kako bi obranili svoja prava. U Venezueli su slijedili brazilski primjer i osnovali Honorami.
Zanimljivosti
Priča o nevjerojatnom narodu Bajau: Rone 5 sati dnevno, imaju velike slezene i nemaju bubnjiće
Sada nam samo ostaje vjerovati da će se ovo posebno pleme samo pobrinuti za sebe, kad je već svijet digao ruke od njih i ponovno pokazao da je novac važniji od života.
