Svaki malo bolji poznavatelj geografije znat će koja država ima stablo cedra na nacionalnoj zastavi. Na bijelom polju između dvije crvene horizontalne linije smjestio se zeleni obris cedra, na zastavi Libanona, države čiji je postao simbol. Tako je i ova vrsta mediteranskog cedra dobila naziv upravo „libanonski cedar“.

Premda je raširen po planinama Bliskog Istoka, duž Palestine, Izraela, Jordana, Sirije i Turske, ostao je asocijacija na Libanon jer raste na visinama od tisuću do dvije tisuće metara, a Libanon ima visoke planine.

Zbog svoje veličine i moćnog izgleda ulijevao je strahopoštovanje kod starih naroda koji su ga koristili u gradnji hramova i svetišta te prinosili bogovima kao dar. Vjeruje se da je to učinio i Noa nakon biblijskog potopa, te da ga je Mojsije koristio u svrhu liječenja gube. U slavnom epu o Gilgamešu šuma cedrova bila je centar radnje.

Riječ je o drveću koje može opstati u „izazovnom“ okruženju, njegovo korijenje može upiti vodu iz podzemnih izvora čak i na škrtom, poroznom tlu. Upravo u toj otpornosti i „upornosti“ je djelomično i postao simbol zemlje koja je imala tešku povijest.

S vremenom je cedar nadjačan ljudskim nemarom

Šume libanonskog cedra danas su uvelike iskrčene. Nekad su prekrivali cijelu planinu Libanon, a danas su spali na posljednju šumu od oko 400 stabala. Ta šuma zove se „Šuma Božjih cedrova“ i obuhvaća stabla koja su stara više od tisuću godina, te visoka oko 40 metara.

Prije pedeset godina postojao je tzv. Zeleni plan kojim bi se obnovile šume cedra, ali baš u to vrijeme Libanon je potonuo u dugi građanski rat i cedrovi su pali u drugi plan. Sve do danas ostali su u sjeni političke nesloge i problema u zemlji, a ustanak 2005. godine prozvan je „Cedar revolucijom“.

Čak i ono malo preostalih cedrova sada je ugroženo zbog posljedica globalnog zatopljenja. Cedrovi traže veće visine i hladne zime tijekom kojih se reproduciraju. No, kako zime postaju sve blaže, a oni više „nemaju kuda“ u visinu jer libanonske planine nisu baš toliko visoke, prijeti im izumiranje.

Zahvaljujući djelovanju entuzijasta, ekologa i raznih udruga, u posljednje vrijeme pokrenute su inicijative da se na nekoliko zaštićenih područja posade nova stabla, što je i učinjeno. Ako čovjek ponovno ne pomrsi planove prirode, ugledat ćemo ih ponovno u zelenilu i raskoši već za naših života.

Zbog velikog značaja, Šuma cedrova uvrštena je na UNESCO-v popis svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1998. godine.

 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju