Koliko samo hrane pojedete spremljene na različite načine, bez da znate gdje je i kako uopće nastala? Ok, ne kažemo da je to najvažnije na svijetu, ali neke stvari nije loše znati. Pogotovo, uvjereni smo, one će vas poprilično i iznenaditi.
Korneti za sladoled
Sladoled se nije uvijek posluživao u kornetima, oni su relativno „novi“ izum. Različiti slastičari - poput Itala Marchionija i Ernesta Hamwija, koji su slučajno bili imigranti - razvili su vlastite verzije korneta za sladoled 1890-ih i 1900-ih. Godine 1904. svijet je došao u St. Louis na Louisiana Purchase Exposition, prvi svjetski sajam koji se održavao na američkom tlu nakon Svjetske izložbe u Chicagu 1893. godine. Svjetski sajmovi uvijek su prilika za izlaganje proizvoda, a St. Louis nije bio iznimka. Među delicijama u kojima su posjetitelji uživali bio je i kornet sladoleda te je upravo taj događaj doprinio ovakvom načinu serviranja danas mnogima omiljene slastice.
Čokolada kakvu danas znamo
Čokoladni proizvodi postoje tisućljećima. Počevši oko 1500. godine prije Krista s Olmecima u današnjem Meksiku, stari Mezoamerikanci konzumirali su piće dobiveno od kakaovca. Čokoladice kakve poznajemo imaju znatno noviju povijest. Englez Joseph Fry - čiji je otac bio vlasnik posla s kakaovcem - prvi je put predstavio prvu čokoladicu 1847. godine. Fry's čokoladica nastala je zahvaljujući razvoju kakaovca u prahu 1828. godine od strane Coenraada van Houtena, kemičara iz Nizozemske. Miješanjem prerađenog kakaa sa šećerom i maslacem Fry ga je mogao oblikovati u oblik pločice.
Priča o KFC - u
Pukovnik Sanders, zaštitno lice popularnog lanca brze prehrane KFC-a, bio je stvarna osoba. Rođen 1890., Harland Sanders prvi je put ušao u restoranski posao 1930., kada je vodio kafić u Kentuckyju. Do kraja desetljeća odlučio se za recept koji će njegovu prženu piletinu učiniti poznatom u cijelom svijetu. Sanders je otvorio prvi KFC 1952. godine, kada je imao 62 godine, što će reći kako za nove stvari očito nikad nije kasno.
Špageti i mesne okruglice
Špageti i mesne okruglice možda su na menijima u restoranima koji poslužuju talijansku hranu u Sjedinjenim Državama - ali nemojte očekivati da ćete to jelo vidjeti na jelovniku u Italiji. Imigranti iz južne Italije pristizali su u Sjedinjene Države krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Tu su svoju hranu prilagodili američkoj stvarnosti. Dostupnost konzerviranih rajčica značila je da su talijanski imigranti radili umak na bazi rajčice koji je podsjećao na onaj autentični, talijanski umak od rajčica. Zatim su u umak dodali ono što su mogli priuštiti, uključujući jeftine komade mesa koje su „obogatili“ krušnim mrvicama i uvaljali u kuglice. Na taj način, rođen je talijansko-američki klasik, ali u stvarnosti – autentično američko jelo.
Pire krumpir
Do 18. stoljeća Europljani su otkrivali različite načine konzumiranja krumpira. Krumpir je stigao iz Amerike, prešavši Atlantik kada su ga kolonizatori donijeli kući. Godine 1747. Engleskinja Hannah Glasse izdala je The Art of Cookery, popularnu i neizostavnu kuharicu za kuhare 18. stoljeća. Među priloženim receptima nalazio se i onaj za izradu pire krumpira, te je na taj način pire postao dio svakodnevice.
Nema većeg: Zanimljivosti koje možda niste znali o čuvenom Aleksandru Velikom
