Prema kršćanskom kalendaru 2. studenoga je Dušni dan ili Dan mrtvih, blagdan koji se uglavnom obilježava uređivanjem i obilaskom grobova bližnjih, okupljanjem obitelji i raskošnijim objedom. Tako je kod nas već 1. studenoga blagdan Svih svetih svečan i nekako tih, jer običaj je da se groblja pohode upravo taj dan kako bi posljednja počivališta dragih pokojnika sljedeći dan dočekala dotjerana, okićena cvijećem, s upaljenim svijećama i sjećanjima onih koji ih još spominju.
Dušni dan slično se obilježava u cijelom svijetu, ali svojih se mrtvih najživlje i najveselije prisjećaju u Meksiku (i drugdje u Latinskoj Americi i SAD-u), gdje je Día de los Muertos dvodnevno slavlje, posebno po svojim intimnim, kućnim, obiteljskim, ali i javnim tradicijama koje kulminiraju velikom paradom.
Zajednički ručak i ruganje smrti
Simbol ovoga blagdana su oslikane lubanje jarkih boja - kalavere, koje susrećemo kao maske ili ukrase od šećera ili gline. One se redovito smiju smrti u lice, ne boje je se i pozivaju je na ples. Takvo je poimanje smrti naslijeđeno od prethispanskih plemena – poznato je da su Asteci iskazivali poštovanje Gospi smrti jednomjesečnim festivalima kako bi pomogla njihovim preminulima da se "bolje snađu" u zagrobnom životu. Kada su Španjolci stigli u Meksiko i počeli preobraćati domaće stanovnike na kršćanstvo, pomaknuli su i datum proslave da se podudara s Danom svih svetih i Dušnim danom.
Día de los Muertos - 2 (Foto: Shutterstock)
Obitelji za Dan mrtvih izrađuju male oltare s fotografijama i dragim stvarima pokojnika i tu pale svijeće, nude ih njihovom omiljenom hranom i pićem – ofrendas i pozivaju da im se pridruže u slavlju. Dan mrtvih tako je blagdan sjećanja na voljene osobe jednostavnim zajedničkim objedovanjem i slavljem i podsjeća na to da mrtvi nisu mrtvi dok ih ne zaboravimo.
Dan mrtvih počinje se obilježavati u ponoć 1. studenoga blagdanom Duhova djece, odnosno Danom malih anđela, u ponoć 2. studenog počinje sjećanje na Duhove odraslih, od 2. studenog u podne slave se Duhovi svih mrtvih ili Día de los Muertos, kada se ide na groblje i počinje proslava na ulicama. Boja ovog jedinstvenog slavlja života i smrti jarkonarančasta je boja nevena, kojim se na ovaj blagdan kite i grobovi i kuće i ulice, a koji se na španjolskom i naziva cvijetom smrti.
"Kaos, histerija i strah": Dan kada su Amerikanci povjerovali da stiže kraj svijeta +2