Galerija
Nacionalni memorijalni kompleks Mount Rushmore nalazi se na jugozapadu Južne Dakote u SAD-u, unutar šume Black Hills. U stijeni isklesana monumentalna skulptura s četiri 18 metara visoke glave američkih predsjednika Georgea Washingtona, Thomasa Jeffersona, Theodorea Roosevelta i Abrahama Lincolna jedan je od najpoznatijih američkih spomenika.
"Svetište demokracije", kako ga često nazivaju, godišnje privuče gotovo 3 milijuna posjetitelja. Oko spomenika je i izgrađena čitava infrastruktura za gomile turista, nadahnuta naravno patriotizmom, ali u pogledu se može uživati isključivo s vidikovaca i terasa jer je penjanje na spomenik i planinarenje oko njega zabranjeno, a prekršiteljima slijedi globa ili čak – zatvor.
SAD itekako voli ovaj spomenik i on ima svoje mjesto i u popularnoj kulturi, često "glumi" u filmovima, fotomontaže su dio nacionalnog folklora, a fascinacija detaljima i traženje skrivenih poruka zabavan su hobi već stotinu godina. Moramo priznati da je i nas oduševila činjenica da su nosovi predsjednika viši od 6 metara, a možda malo manje ona da će skulptura biti prepoznatljiva više od 2 milijuna godina.
Malo izmijenjena izvorna ideja
Na ideju o gigantskoj skulpturi u Black Hillsu došao je 1923. državni povjesničar Južne Dakote Doane Robinson. Zapravo, njegova je ideja bila da se u njoj ovjekovječe poznati Indijanci i figure starog zapada, ali kipar Gutzon Borglum, imao je veće, "nacionalne" ambicije pa je na kraju i prihvaćen njegov prijedlog da rad simbolizira prvih 150 godina Sjedinjenih Država.
Radovi na spomeniku počeli su krajem 1927. godine, a dovršeni su 14 godina kasnije, iako se efektivno "klesalo" nešto više od šest godina. Zapinjalo je uglavnom zbog financija, ali i problema s dizajnom, a pred sam kraj i zbog smrti kipara-autora. Washingtonova glava dovršena je 1930., Jeffersonova 1936., Lincolnova 1937., a Rooseveltova 1939. godine.
Kao podsjetnik na radove u podnožju planine ostala je hrpa od 450 tisuća tona kamena raznesenog dinamitom. Na predsjedničkim je glavama radilo više od 400 radnika, a na planini nitko nije stradao. Mnogi su, doduše, umrli kasnije od posljedica udisanja silicijske prašine.
Mount Rushmore je, zapravo, novo ime ove 1745 metara visoke planine. Siouxi koji su ovdje od davnina zovu je Šest djedova ili Planina puma, a zadnje su ime, uz neka dodana, prihvatili i europski doseljenici. A onda je 1885. godine, u šetnji, oduševljen prizorom, njujorški odvjetnik Charles E. Rushmore odlučio da će se zvati po njemu, tako barem kaže anegdota.
Kontroverza i otimačina
Ali, jedan od najpoznatijih američkih spomenika nije bez kontroverzi. Čitavo područje Black Hills sveto je mjesto autohtonom stanovništvu iz plemena Sioux Lakota i nazivaju ga "srcem svega što postoji". Nakon desetljeća borbe s europskim doseljenicima, 1851. i 1868. uspjeli su se nagoditi s vladom SAD-a te je uspostavljen suvereni "stalni dom" Velike nacije Siouxa na zapadu Južne Dakote, uključujući Black Hills.
Ali 1874. godine George Armstrong Custer istraživao je područje bez dopuštenja plemena i otkrio bogata nalazišta zlata. Ugovora, naravno, kako da nikada i nije bilo, Siouxi su bilo prisiljeni predati većinu svog teritorija i preseliti se u rezervate. A onda nekoliko desetljeća kasnije na svetoj su se planini Šest djedova ili Tunkasila Sakpe, usprkos protestima, našla ogromna lica dvojice robovlasnika i dvojice koja nisu baš bila poznata po naklonosti prema autohtonim narodima.
Vrhovni sud SAD-a još je 1980. godine u slučaju Sjedinjene Države protiv naroda Sioux Indijanaca presudio u korist Siouxa, a odluka je bila da im se novčano nadoknadi oteta zemlja. Siouxi su odbili pozamašnu cifru jer se kod njih postoji “posjedovanje zemlje“ i glavna im je briga da ona ne bude oskrnavljena te jednostavno traže upravljačka prava.
Sat i pol od granice: Drvena kuća uz jezero savršena za romantični odmor udvoje
