Sigurno ste pregledavajući rijeku tuđih fotografija s putovanja na Instagramu uočili neke od ovih opisa ispod: „Nisam još bio/bila svuda, ali je na mom popisu“ ili „Svijet je knjiga, a oni koji ne putuju pročitali su samo jednu stranicu“. Možda ste to nekad i sami napisali.
No jeste li isto tako osjetili pritisak da stalno morate biti u pokretu, stalno nešto otkrivati, stalno pokazivati drugima koliki ste „građanin svijeta“? U tom slučaju, niste jedini.
Osim što je trend trčanja po svijetu skup, uzrokuje probleme za mjesta koja su preplavljena turistima te je na koncu ograničen ove godine, mnoge jednostavno iscrpljuje. Skakanje od grada do grada, hvatanje prijevoza, fotografiranje u gužvama pod jakim suncem ili nesnosnom kišom mnoge od nas vraća s „odmora“ umornijima nego prije putovanja.
Naravno, iskustvo je lijepo i uspomene će ostati zauvijek, no sve više ljudi smatra kako postoje i ljepši načini za putovanje i doživljavanje destinacije. Industrija putovanja susreće se s novim trendom - slow travel.
Teško je odrediti točan početak ovako velikih trendova, no smatra se kako je okidač bio otvaranje McDonalds'a u Rimu 1980-ih godina. Rimski ugostitelji i kuhari bili su istovremeno ugroženi i uvrijeđeni, a javnost im je pružila podršku. Na kraju krajeva, tko bi u Italiji poželio išta drugo osim slavne tjestenine ili pizze na terasi uz karirane stolnjake i uličnu glazbu?
Tu je počelo: slow food kao kontra fast foodu, a kasnije je prešlo i u svijet putovanja.
Jedna od turističkih voditeljica Toskane, Arianna Cini, izjavila je: „Talijani ne promoviraju samo kvalitetu hrane koju jedemo, već kvalitetu kao stil života.“
Odmor od „odmora“
Koncept „polaganog putovanja“ premješta fokus s kvantitete na kvalitetu. Umjesto pet gradova u četiri dana, turistički pužići uživaju u jednom mjestu polako i dugo.
Neće provesti po dva sata ili jedan dan u Splitu, Dubrovniku, Zagrebu i na Plitvicama, već će primjerice provesti cijeli odmor u Splitu.
U tjedan dana već će imati svog prodavača na tržnici, nove sunčane naočale za ispijanje kave na rivi, znat će tražiti ribu na gradele, a možda pokušati i sami skuhati domaće jelo, fjaka će postati sljedeći logičan korak u njihovu „slow motion“ životu, imat će dovoljno vremena za picigin na Bačvicama i šetnju Marjanom, steći će domaće prijatelje koji će ih naučiti lokalnoj životnoj filozofiji, a na kraju putovanja već će imati lipi naglasak i Hajdukove dresove za prijatelje.
Ovo je mala karikatura, no primjer je stanja uma. Kad se vrate doma, naši laganini turisti moći će o Splitu reći više od „amazing“ i imat će intimnije, ljepše iskustvo grada i njegovih stanovnika. Poznavat će ne samo njegove glavne turističke simbole već i manje ulice, naselja „običnih“ ljudi, ritam života, običaje, ulične priče…
Slow travel može biti i kampiranje u prirodi, bicikliranje po selima, istraživanje malih mjesta, turizam izvan sezone – dokle god je polagano i dok je putnik posvećen svojoj destinaciji.
Osim što je uistinu opuštajuće i omogućuje dublji zaron u lokalnu kulturu, pobornici polaganog putovanja vjeruju kako je to bolje i za zajednicu i okoliš. Sa sobom povlači i ideju o konzumiranju domaćih proizvoda, podupiranja lokalne ekonomije, očuvanju okoliša te svijest o problemima turistifikacije.
Umjesto „wanderlust“ rastrganosti između stotinu destinacija na popisu postoji misao da „uvijek postoji drugi put“ i da je u redu nešto ostaviti za kasnije. U redu je fotografirati i stvarati uspomene, no ne zbog pritiska društvenih medija da se „pokaže“.
Ova godina sve nas je prisilila na sporiji tempo i mnogi su otkrili da ne treba ići daleko da bi se uživalo. Čak i kad pandemija prođe, možda ne bi bilo loše zadržati „laganini“ kao lajtmotiv.
Neki su gradovi već otišli u tom smjeru i postali članovi Cittaslow mreže, no dobra je stvar što polako putovati možete čak i u užurbanim gradovima koji nikad ne spavaju. Sve je u glavi!
