Znate li onaj osjećaj kad se umorni, sretni i puni blata spustite s planine i smijete se oko glave? Oni koji su upoznati s čarima hodanja i trčanja u prirodi mogu danima živjeti na tom valu sreće, kao i „zaraziti“ druge da uzmu ruksak i krenu u brdo. No bez obzira na to koliko ste daleko od civilizacije, pravila ponašanja i dalje postoje, a da bi svima bilo srce na mjestu važno je pridržavati se planinarskog bontona.
O tome kako se trebaju ponašati planinari i posjetitelji planinarskih objekata u Hrvatskoj, prije nekog vremena raspitali smo se i u Hrvatskom planinarskom savezu, gdje nam je na pitanja odgovorio glavni tajnik Alan Čaplar, poznati hrvatski planinar i publicist.
"Jedno od osnovnih planinarskih pravila je da planinarske objekte uvijek treba za sobom očistiti i ostaviti u stanju u kojem smo ih zatekli, ili još boljem. Planinari su vrlo savjesni u pogledu čuvanja reda i čistoće u planinarskim domovima, kućama i skloništima, no planine su lako dostupne i drugim posjetiteljima, među kojima nažalost ima i onih koji nemaju razvijene navike čuvanja planinarskih objekata i njihova okoliša“, rekao je Čaplar.
Pravila ponašanja u planinama idu korak dalje, a Hrvatski planinarski savez ih propisuje kodeksom planinarske etike.
„Među redovitim posjetiocima planina postoje nepisana pravila ponašanja. Ona se zasnivaju na humanizmu, poštovanju, prijateljstvu i altruizmu, a odraz su ljudskih kvaliteta svakog pojedinca. Svaki kulturni planinar pozna i poštuje načela planinarske etike“, naglašavaju.
Pozdraviti ili ne?
I dok stariji planinari ne moraju puno razmišljati o tome pozdraviti ili ne, mlađi se znaju „izgubiti“ kad je riječ o planinarskom bontonu. Ne možete pogriješiti ako prvi pozdravite starije, a u pravilu muškarci pozdravljaju žene. Oni koji se penju pozdravljaju onoga tko silazi kako bi mu tako odali priznanje za trud oko uspona. Osmijeh i kimanje glavom su uobičajeni način komunikacije planinara, čak i pokoja riječ u prolazu – ali dobro je zadržati osjećaj za druge ljude i stati na kočnicu ako primijetite da se netko želi izvući iz stiska razgovora.
Tko ima prednost?
Planinarenje nije natjecanje, ali sportsko (fer) ponašanje je potrebno. U planini jači pomaže slabijemu, a prednost imaju oni kojima je teže. To znači da je potrebno propustiti onoga koji se uspinje ili ga pažljivo zaobići, uz dovoljan razmak.
Prestizanje…
Krećete li se brže od osobe ispred vas, prestignite je pristojno – najbolje uz pozdrav, a ako je potrebno, imajte strpljenja pričekati dovoljno širok dio da se možete lako mimoići.
Grana na putu
Iako u prirodi ne treba ostaviti ništa drugo do tragova cipela, u nekim slučajevima treba intervenirati. Napadalo granje i kamenje na putu, ako možete, pomaknite, kao i putokaze koji su se pomaknuli...
Smeće i ognjište
Vatra se u šumi ne loži, a ognjišta je potrebno ograditi kamenjem, kao i pažljivo ugasiti vatru prije odlaska. Otpatke je najbolje skupiti i ostaviti na zaklonjenom mjestu, a prilikom povratka, uzeti sa sobom.
Hodate li sami „usred ničega“, slobodno možete i zapjevati jer tako možete otjerati i neke životinje, ali u društvu poštedite druge svojeg veselja, glazbe ili vike – bilo na stazi ili u domu.
Kako naglašava Hrvatski planinarski savez, pijancima i egoistima nije mjesto u planinarskim domovima. Stoga poslije 22 sata poštujte apsolutni mir i ne remetite odmor umornim putnicima (to uključuje i gašenje zvukova na mobitelu, kao i trud oko toga da hodate što tiše).
Kućni ljubimci
Ako na put idete s psom, svakako slijedite propise za područje u kojem se nalazite. Pustite kućne ljubimce s povodca samo tamo gdje je dopušteno, a to učinite samo ako imate poslušnog ljubimca. Neki se planinari boje pasa pa izbjegnite nezgode na vrijeme držeći ga pod kontrolom. Kakicu pokupite sa staze, nitko je ne želi skidati s gojzerica.
Hodanje u grupi
Tempo hoda u grupi prilagođava se najslabijem pješaku u društvu, a ako netko ima težak dan ili jednostavno nije u formi, dobro je usporiti i ponuditi mu pomoć. U planini se član planinarskog društva nikada ne ostavlja sam; u slučaju nesreće i drugi su krivi.
Jedinstven prizor koji svi pamtimo: Mini planina koja strši iz Ličkog polja na putu do mora
