Zgrada Paromlina, koja bi se uskoro trebala postati mali kvart kulture, danas je ponovno gorjela. Obavio ju je gusti dim, kao kakav teaser na slučaj prije 35 godina. Oko dva sata iza ponoći, 8. 4. 1988. godine, radnike treće smjene zagrebačke tvornice Paromlin iznenadio je prasak koji je odjeknuo višim katovima zgrade. A potom i buktinja koja je zahvatila sve što je pred sobom našla. Radnici su požurili gasiti vatru. Uskoro su stigli i vatrogasci, no vatra ih je pobijedila.
Tvornica nije dočekala jutro, svi katovi su izgorjeli, a krova više nije bilo. Vrijedan kompleks industrijske arhitekture pretvorio se u zgarište. Stručnjaci iz Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture stigli su do Paromlina, i dok se još uvijek dimio, zaključili kako se kompleks mora restaurirati.
Paromlin - 2 (Foto: Romeo Ibrišević)
No umjesto obnove, nagorjelo drvo, crni zidovi i zahrđalo željezo nastavilo je godinama propadati u zgradi duhova, a znakove života pokazivalo je jedino bilje koje se razmahalo zidovima. Pričalo se o investitorima, obnovi izgorjelog kompleksa i izgradnji hotela, muzeja, pa i kulturnog centra i knjižnice koji će vratiti dostojanstvo ruglu u središtu grada - no za tako nešto trebale su proći godine.
Jedan od najvažnijih zagrebačkih spomenika industrijske arhitekture polako je jelo vrijeme, do nedavno, kada je odlučeno da će nedaleko od Gradske uprave i Lisinskog, kraj Glavnog kolodvora niknuti Društveno kulturni centar s knjižnicom u čijem će fundusu biti vrijedne knjige.
Krš i lom zamijenit će staklo, čelik i suvremeni materijali, a nekadašnja zgrada Paromlina će se rekonstruirati i nadograditi. Zagrepčani će u novom kompleksu, jednom kad ugleda svjetla velegrada, moći dolaziti na koncerte, izložbe, predstave, konferencije i predavanja, ostaviti djecu u velikoj igraonici pa piti kavu u novoj kavani. Na raspolaganju će biti i uredi, prostori vezani za znanost i tehnologiju, kao i dvije podzemne garaže s 380 mjesta, te parking za bicikle - napredak, kakav je Paromlin svojedobno već proživio.
Paromlin (Foto: Romeo Ibrišević)
Stari život Paromlina započeo je 1862. godine, kada je utemeljeno jedno od prvih industrijskih poduzeća u Zagrebu. Skupina zagrebačkih trgovaca predvođena Vatroslavom Egersdorferom od gradskog je poglavarstva zatražila dopuštenje za otvaranje obrta koji će se baviti proizvodnjom brašna i drugih mlinarskih proizvoda. Dva dana kasnije zahtjev je odobren i započeo je razvoj zagrebačkog Paromlina. Uskoro je niknula zgrada s tvorničkim dimnjakom visokim 30 metara na Trnjanskoj cesti.
Tvornica je dobro poslovala, a njezini proizvodi su se uskoro našli i izvan granica Austro Ugarske. Nakon elektrifikacije pogona proizvodnja se povećala, no napredak je zaustavio požar koji je buknuo 1906. godine. Nakon što je šteta sanirana, godinu dana kasnije se pokrenula izgradnja novog kompleksa, da bi naredni požar zauvijek ugasio proizvodnju.
Trenutke koji su obilježili kraj jedne ere za zagrebački Paromlin snimio je i fotograf Romeo Ibrišević, čije fotografije možete razgledati u našoj galeriji. Uzbudljivu sudbinu danas propale tvornice nastavile su krojiti vatra, kiše i vjetrovi, dogradnje i adaptacije, nemar i ljudske ruke. Kako će izgledati nova „inkarnacija“ vrijednog kompleksa, tek ćemo vidjeti.
Krš, pustoš i nostalgija: Pogledajte kako je zagrebački centar izgledao početkom osamdesetih godina +10