Poznato je da je Sardinija bila nastanjena od paleolitičkih davnina, a u neolitiku su se oblikovala sardska plemena po kojima je otok i dobio ime. U drugom i prvom tisućljeću prije naše ere, tijekom brončanoga doba razvili su civilizaciju nuragha, koja je nazvana po golemim okruglim kulama (nuraghi) od kamenih blokova građenim tehnikom suhozida, jedinstvenima na svijetu, a o njihovoj se funkciji još uvijek raspravlja.
Pronađeno više od sedam tisuća
Iako ih je do sada otkopano tek sedam tisuća nuragha, povjesničari vjeruju da ih je bilo barem četiri puta više. Građeni su između 1600. i 1200. godine prije naše ere, a prestale su se redovito upotrebljavati nakon što su Rimljani osvojili Sardiniju u 3. stoljeću pr. Kr. Više tisuća godina nuraghi su se pritajili u idiličnom krajoliku Sardinije, a otkriveni su tek polovicom 20. stoljeća.
Pretpostavlja se da je osnovna funkcija nuragha bila obrambena, ali postoje i druge teorije prema kojima su mogli imati i religijsku funkciju, služiti za promatranje zvijezda ili biti palače plemenskih vođa. Najraširenije je mišljenje ipak da su im funkcije bile različite, i da su određeni nuraghi imali određenu namjenu ovisno o svome položaju i okruženju. S obzirom na impresivnu visinu kula i to što se vrha jednog često može vidjeti drugi nuraghe, vrlo vjerojatno su imali ulogu u komunikaciji i prenošenju informacija na otoku.
Najpotpuniji primjer ove megalitske pretpovijesne arhitekture danas je arheološko nalazište Su Nuraxi di Barumini koje je iznimno vrijedno svjedočanstvo o civilizaciji koja nije ostavila pisanih tragova.
Kompleks se sastoji od kula u obliku krnjih stožaca građenih od klesanog kamena četvrtastog oblika. Svaki kamen savršeno sjeda na onaj ispod sebe, a naravno do danas nemamo pojma kako su u brončano doba podizali gromade teške i nekoliko tona. U donjem dijelu nuraghea koristilo se najveće kamenje, a prema vrhu sve manje.
Milijun pitanja
Pretpostavlja se da su isprava nuraghe gradile obitelji ili klanovi, a kako se sardsko društvo razvijalo i postajalo sve složenije – na nekad izolirane kule dograđivali su se novi elementi, prostorije i čitave strukture.
Tako se poznati nuraghe Su Nuraxi sastojao se od masivne središnje kule koji je imao tri komore povezane spiralnim stubištem, a bio je visok gotovo dvadeset metara. Oko njega mogu se vidjeti ostaci drugog vanjskog zida i naselja sastavljenog od kružnih koliba.
Su Nuraxi di Barumini sa svojim dojmljivim hrpama kamenja dokaz je inovativnog korištenja materijala i tehnika gradnje, ali novija otkrića na tome nalazištu, poput kipića bronzetta koji su zaštitni znak Sardinije, a nađeni su na najrazličitijim mjestima, u grobnicama, hramovima pa i u bunarima, novi su djelić slagalice na kojoj se ipak još ne nazire čitava slika.
Ponos Sardinije: Talijanski lijek u čaši koji lako sruši i one koji su "u treningu"
