Galerija
"Putujem po Hrvatskoj i odlično se zabavljam, ali ne mogu se načuditi koliko su lokalni pružatelji usluga nepristojni. Putovao sam po cijeloj Južnoj Americi, Sjevernoj Americi i Europi i nikad nisam naišao na manje prijateljski nastrojene ljude prema turistima (uključujući i Francuze). Često sam bio svjedok nepristojnog ponašanja prema drugim turistima, a i sam sam doživio vrlo neljubazno ponašanje na granici s prijezirom."
"I mi smo se osjećali kao da nas jedva toleriraju. Došli smo u Hrvatsku potrošiti novac i dobro se zabaviti, ali tamo kao da vrijedi pravilo 'Ne komuniciraj s lokalcima, potroši novac, ne žali se i radi točno ono što ti kažu.' U jednom restoranu smo vratili vino koje nismo naručili, a izraz bijesa na licu konobarice bio je stvarno pretjeran. Sve u svemu, predivna zemlja, ali bez ikakve sumnje – katastrofalna razina korisničke usluge", kaže forumaš Pete, a Britanka Irada potvrđuje:
"I ja sam doživjela da su Hrvati vrlo nepristojni. Možda je to zato što sam navikla na vrlo visoku razinu usluge u Londonu. Neki konobari su bili uznemirujuće neljubazni. Šteta, jer je Hrvatska zaista predivna zemlja!"
Kulturološke razlike
No ne bacaju svi drvlje i kamenje po hrvatskoj usluzi:
"Doživio sam nepristojnu uslugu na nekoliko mjesta u Italiji, Francuskoj i Engleskoj, ali razumijem da postoje i kulturološke razlike, pa zbog toga ne generaliziram. Neke kulture i neki pojedinci jednostavno po prirodi nisu toliko otvoreni i srdačni. Radije bih da ljudi budu izravni, nego neiskreno ljubazni. Nepristojnost je svakako neugodna, ali mi ne može pokvariti odmor", kaže jedan od forumaša.
Novinar Christian Nielsen iz Belgije na internetskoj stranici Chronikler.com također se požalio na svoje iskustvo unajmljivanja skutera na Braču jer djelatnik po njegovu mišljenju nije bio dovoljno ljubazan. Čini se da je Christian Nielsen očekivao bezbrižno ćaskanje, a s druge strane nije bilo interesa.
"Posjetio sam svaki kontinent osim Antarktike i većinu zemalja oko Mediterana i nigdje se nisam susreo s ovakvom neljubaznošću – ili možda ravnodušnošću (kao u Hrvatskoj)", kaže Nielsen i dodaje:
"Unajmio sam skuter kod jednog čovjeka u Bolu, atraktivnom mjestu na otoku Braču. Prijateljski sam postavljao pitanja o skuteru, cijenama itd., pa čak podijelio i privatnu informaciju da imam sličan skuter kod kuće – na što bi se obično očekivao pristojan odgovor tipa: 'O, stvarno?' ili 'To je lijepo', 'Koji model?'… Ništa. Tip je uzeo polog i rekao da dođem po skuter sutra. Sljedeći dan skuter mi je predala malo ljubaznija gospođa. Pitao sam za nekoliko savjeta za obilazak i kako doći do lokalnih ruševina. Oštro je odgovorila: 'Ne smijete s njim izvan ceste!' Naravno, karta nije jasno pokazivala da se do ruševina dolazi makadamom. Dobio sam još par savjeta – i to je bilo to.
Pojavio se tada i prodavač, a žena je preuzela sljedeću mušteriju. On mi je pokazao kako upravljati skuterom dok sam ja fotografirao oštećene dijelove – za svaki slučaj. Pokazao mi je i dodatnu kacigu ispod sjedala. Rekao sam da sam potpisao samo za jednu. Mršteći se, dao mi je do znanja da sam naporan (…). Da ne bude zabune – otok Brač vrijedi posjetiti usprkos ponekom bezobrazniku, a i ljudi koji su nam iznajmili apartman bili su velikodušni, uslužni i topli. To pokazuje da se neljubaznost može prevladati."
Gdje je bolje?
I australski par se požalio na hrvatsku (ne)ljubaznost:
"Obožavamo Dubrovnik, ali nismo se osjećali baš dobrodošlo. U turističkom uredu, pekarnici i lokalnoj trgovini prodavači su bili iznimno neljubazni prema nama. Je li to uobičajeno?", pitali su na forumu, a odgovora, poput reakcije bračnog para iz Pertha, ima svakojakih:
"Hrvatsku smo doživjeli kao prijateljsku, opuštenu i ležernu zemlju. Moj suprug govori jezik, što vjerojatno pomaže. Naša posljednja stanica prije povratka kući bila je München. Prema našem iskustvu, ako tražite neljubaznost – otiđite tamo!"
Iz ljubavi prema otoku: Mala hvarska slastičarnica u kojoj uzbudljivi kolači ispisuju posvetu tradiciji
