Galerija
Antimaterija je tvar sastavljena od antičestica. U prirodi svaka čestica ima svoju antičesticu – kada se one sudare, međusobno se poništavaju uz oslobađanje elektromagnetskih valova koji donose energiju.
Iako je potencijal antimaterije ogroman, njezine složenije oblike zasad nismo u stanju stvoriti u laboratorijima. Ne čudi stoga što se procjenjuje da gram te neuhvatljive tvari vrijedi oko 62,5 trilijuna američkih dolara.
O pojavi antičestica prvi je pisao engleski fizičar Paul Dirac, koji je tridesetih godina prošlog stoljeća došao do revolucionarnog otkrića pozitrona ili antielektrona – čestice identične mase kao i elektron, ali suprotnog naboja. Slijedeći njegovu logiku, antiprotoni i antineutroni identificirani su kao antiteza protonima i neutronima.
Studeni potok: Krivudavi trag koji vodi do uzbudljivih legendi i predivnog vodopada
Energija koja u teoriji proizlazi iz poništavanja materije i antimaterije zasjenjuje čak i nuklearnu eksploziju, pa znanstvenici to područje istražuju s velikim oprezom, ali i znatiželjom.
Znanstvena ispitivanja, a pogotovo pokusi održani u CERN-u u Švicarskoj sa stvaranjem antivodika još 1995. godine pokazali su da potencijal antimaterije nije puka fantazija proizišla iz znanstvenofantastičnih knjiga, serija i filmova. Istovremeno, ukazali su i na važnost osiguranja njezine stabilnosti, što iziskuje preciznost i inovaciju na atomskoj razini.
Takvi eksperimenti mogući su zahvaljujući supersudarivaču – najvećem svjetskom akceleratoru čestica koji se nalazi u kružnom tunelu dugačkom 27 kilometara u blizini Ženeve u Švicarskoj, a koji troši enormne količine električne energije i drugih resursa, pa ne čudi što dolazi s velikim troškovima.
Velika tajna malih jezera: Filmska priča skrivena uz zaboravljenu cestu
