Muzej Orsay u Parizu (na francuskom Musée d'Orsay), smješten u njegovu 7. arondismanu na lijevoj obali Seine, jedna je od najposjećenijih znamenitosti glavnoga grada Francuske. Stalni postav toga velikog muzeja likovne i primijenjene umjetnosti uglavnom čine djela francuskih autora nastala između 1848. i 1914. godine, dakle postav mu se kronološki nastavlja na postav Louvrea.
Muzejski fundus preuzet je iz dijela francuske nacionalne zbirke umjetničkih djela - slika, grafika, skulptura, fotografija i radova primijenjene umjetnosti, koje su se ranije mogle vidjeti u Nacionalnoj galeriji Jeu de Paume, u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti i u Louvreu.
Impresivan skup impresionista
Tako je muzej Orsay postao mjesto na kojem se može obići najveća stalna svjetska zbirka impresionističkih i postimpresionističkih remek-djela, a u ništa manje impresivnoj zgradi "cimeri" su Van Gogh, koji vas promatra sa svog Autoportreta, Degasova Mala plesačica i naga obična Parižanka koja doručkuje na travi... da tek započnemo dugi niz slavnih stanovnika ovog slavnog muzeja koje su stvorili Monet, Manet, Degas, Renoir, Cézanne, Georges Seurat, Alfred Sisley, Gauguin, Van Gogh, James Abbott Whistler...
Besplatan obilazak Orsaya
Musée d'Orsay također ugošćuje brojne privremene izložbe i razna druga umjetnička događanja. Spremate li se u Pariz, ovo je adresa koju ne smijete propustiti. Online ulaznica košta 16 eura, ulaznica kupljena u muzeju je 2 eura jeftinija, a možda će vam značiti informacija da je svake prve nedjelje u mjesecu besplatan obilazak stalnog postava muzeja, ali termin morate rezervirati unaprijed, osim ako ste kupili Carte blanche, s kojom po povoljnijoj cijeni možete obići više poznatih pariških muzeja.
Muzej se nalazi u zgradi nekadašnjeg kolodvora Gare d’Orsay, koji je izgrađen za Svjetsku izložbu 1900. godine na mjestu palače Palais d’Orsay arhitekta Jacquesa Lacorneea, podignute niti stotinu godina ranije i spaljene, zajedno s čitavom četvrti, za vrijeme Pariške komune.
Do kraja 19. stoljeća elitna je četvrt ponovno sagrađena, pa je izgradnja novog kolodvora s pogledom na Louvre i Jardin des Tuileries bila pravi izazov. Na natječaju je pobijedio projekt arhitekata Victora Lalouxa, Luciena Magnea i Émilea Bénarda, zamišljen tako da se sva industrijska infrastruktura maskira elegantnim i raskošnim ornamentalnim neoklasicističkim pročeljem.
Industrijska arhitektura i moderna umjetnost
Kolodvor Orsay, dovršen u manje od dvije godine, bio je među bitnijima u francuskoj željezničkoj mreži, a svakako i najmoderniji. Imao je dizala i pokretne stepenice za putnike, rampe za prtljagu, podzemne platforme, ušminkane prijamne šaltere i impresivnu glavnu dvoranu široku 40 i dugu 138 metara, sa stropom visokim čak 32 metra.
Međutim, do početka 1940-ih, zbog napretka tehnologije i industrije, kao i činjenice da su vlakovi postajali sve duži, Gare d'Orsay nije se mogao nositi s tim promjenama – jednostavno zato što su mu peroni bili prekratki za moderne vlakove, pa je njegova uloga postala tek lokalna.
Proces koji je povezao Orsay i Zagreb
U Drugom svjetskom ratu Gare d'Orsay postao je dispečerski centar za slanje paketa zatvorenicima, a kasnije i prihvatni centar za ratne zarobljenike. U desetljećima nakon rata ostao je napušten i zaboravljen. Koristile su ga razne umjetničke skupine i filmske ekipe, a na njemu je sniman i Proces Orsona Wellesa (koji je dijelom sniman i u Zagrebu). Zamalo je srušen kako bi se na njegovu mjestu sagradio hotel, a početkom sedamdesetih počelo se govoriti o njegovoj prenamjeni u muzej, a iako je službena odluka o tome donesena još 1977., trebalo je devet godina da se ideja ostvari.
Napuštenu kolodvorsku zgradu uredio je i adaptirao u muzej arhitektonski tim ACT (Pierre Colboc, Renaud Bardon i Jean-Paul Philippon), a interijer je dizajnirala Gaetana Aulenti, kojoj današnji muzej duguje raspored galerija na tri glavne razine koje okružuju atrij s prepoznatljivim bačvastim svodom od željeza i stakla. Primjer je to jedne od prvih uspješnih prilagodbi industrijske arhitekture u muzejsku.
