Galerija
Slijetanje na Mjesec bio je i odgovor SAD na ono što ih je bolo gotovo čitavo desetljeće - Sovjetski Savez ipak je upisan u knjige kao prva zemlja koja je poslala čovjeka u svemir (Jurij Gagarin je 12. travnja 1961. obletio Zemlju u letjelici Vostok 1), a u doba Hladnog rata i u godini koju je na Zemlji ipak obilježio početak Vijetnamskog rata – naravno, najvažnije je bilo nadmetati se oko toga čiji je (uspjeh) veći.
Tročlanu posadu NASA-ina Apolla 11 uz Armstronga, činili su Edwin Buzz Aldrin, koji je također prošetao mjesečevim kamenitim krajolikom, i Michael Collins koji je za to vrijeme kružio oko Mjeseca u zapovjednom modulu i čekao da ova dvojica završe tu vjerojatno najkontroverzniju šetnju u povijesti, pa da krenu nazad.
Apollo 11 poletio je 16. srpnja 1969. iz Svemirskog centra Kennedy na Floridi. Dan kasnije Armstrong i Aldrin prešli su u lunarni modul Eagle, dok je Collins ostao sam u zapovjednom modulu Columbia. U 02:17:40 21. srpnja prema koordiniranom svjetskom vremenu, odnosno u 15:17:40 20. srpnja prema lokalnom vremenu u Houstonu, jedna od sondi na nogama lunarnog modula dotaknula je površinu Mjeseca.
Tijekom spuštanja računalo lunarnog modula počelo je prijavljivati alarmne kodove 1202, a zatim i 1201, ali onda se začulo: “Houston, Tranquility Base here. The Eagle has landed.” Sam trenutak slijetanja nije bio televizijski prenošen, a kamera postavljena na lunarnom modulu uključena je tek pošto su astronauti izašli (ni to naravno nije promaklo onima koji tvrde da posada Apolla 11 nikada nije hodala po Mjesecu).
Armstrong i Aldrin malo su šetali, malo fotografirali, telefonom se čuli s predsjednikom Nixonom (koji je u tom trenutku imao napisan i spreman govor za slučaj da se ne uspiju vratiti), zapiknuli spornu zastavu, skupili nešto kamenja, postavili mjerne instrumente i nakon otprilike dva i pol sata bili su spremni za povratak.
A onda se dogodila bizarna i gotovo kobna nezgoda jer je Armstrong nepažnjom pokidao prekidač bez kojega se nije mogao upaliti Eagleov motor. Aldrin je spasio stvar - flomasterom, jer se, opće je poznato, bez flomića ne ide u svemir.
Donji dio lunarnog modula ostao je na Mjesecu, dok je uzletni dio Eaglea stigao u orbitu i ponovno se spojio s Columbijom. Armstrong i Aldrin prešli su Michaelu Collinsu u zapovjedni modul, a lunarni modul potom je odbačen.
Columbia je 24. srpnja 1969. velikom brzinom ušla u Zemljinu atmosferu, otvorila padobrane i spustila se u Tihi ocean, gdje je posadu čekao nosač zrakoplova USS Hornet. Misija je ukupno trajala nešto više od osam dana, ne računajući karantenu koji su astronauti morali proći prije povratka među ljude.
Ostalo je još samo ispuniti carinski obrazac na kojem je pisalo: uzorci mjesečevog kamenja i mjesečeve prašine. Nakon Apolla 11 još je pet misija uspješno spustilo astronaute na površinu: Apollo 12, 14, 15, 16 i 17. Zadnji je to napravio u prosincu 1972. godine i od tada nijedan čovjek nije ponovno kročio na Mjesec.
