Čim netko spomene Hrvatsku u kontekstu UNESCO – a, kladim se da će najmanje 80 posto ljudi odmah uzviknuti „Dubrovnik“! I da, točno je da se još od 1979. starogradska jezgra grada kojeg čuva sveti Vlaho nalazi kao „nepokretno kulturno dobro“. Točno je da su iste godine na taj popis došle i Dioklecijanova palača, kao i povijesna jezgra Splita, ali i Plitvička jezera. Kasnije su na popisu završili još neki spomenici, no Lijepa Naša se može pohvaliti kako i na popisu nematerijalne kulturne baštine ima upisan impozantan broj drugih stvari, a ovo su samo neke od njih.
Što je nematerijalna baština?
Da bi bilo lakše, dajmo odmah i odgovor što uopće spada u nematerijalnu kulturnu baštinu? Svakako su to stvaralaštvo u području, glazbe, plesa, igara, običaja, zatim tradicijska umijeća, ali i instrumenti, predmeti, rukotvorine…
E pa, zaustavimo se za početak na rukotvorinama i „otiđimo“ do otoka Paga. Od svih čipki, u Hrvatskoj je svakako najpoznatija Paška čipka, no generalno na popisu baštine se našlo „Čipkarstvo u Hrvatskoj“, tako da se misli općenito na umijeće izrade čipke u našoj zemlji. Ipak, tri su glavna centra za izradu čipke, a uz već spomenuti Pag, dobro je poznata ona iz Lepoglave, kao i čipka s Hvara.
Skoknimo sad malo na sami jug zemlje, točnije do Dubrovnika. Festa svetoga Vlaha, slavi se na ulicama grada još od 10. stoljeća, a Festa je vremenom izašla daleko izvan okvira samog grada, jer su u njoj počeli sudjelovati i pojedinci i grupe i iz drugih mjesta te zemalja. Festu sam i osobno ove godine imao prvi put priliku doživjeti, a tih dana Dubrovnik se doslovno pretvara u centar svijeta.
„Godišnji pokladni ophod Zvončari s područja Kastavštine“ naziv je sljedećeg nematerijalnog dobra. Ako ste ikad gledali riječki karneval, zasigurno ste primijetili ekipu obučenu u ovčju kožu i zvona. E pa, riječ je o staroj tradiciji iz Kastavštine, kad su u pokladno doba muškarci tako neobično obučeni obilazili sela. Uz njih se također veže i poseban ples, izrada maski…
Vrijeme je i za posjet Slavoniji, s obzirom da se tamo skrio – bećarac. Ovdje se radi o napjevu veselog i vedrog teksta (prilično šaljivo intoniranog), a sam naziv bećar dolazi iz turskog jezika i označava mladog momka sklonog raskalašenom životu. Bećarac se obavezno izvodi uz instrumentalnu pratnju.
I kad je riječ o životinjama, i tu smo se također upisali na ovaj popis, Radi se o uzgoju Lipicanaca, čiji se ergelski uzgoj danas provodi u Đakovu i Lipiku. Njihov uzgoj danas je postao dijelom tradicijske kulture.
Sinjska alka, klapsko pjevanje, gradnja suhozida, mediteranska prehrana… Sve to i mnogo više našlo se na popisu, a ako ste zainteresirani i želite doznati sve stvari s popisa, preporučam da kliknete na sljedeću poveznicu.
