Nakon što je prije više od 60 godina u Humboldt Timesu, novinama iz Sjeverne Karoline, osvanuo tekst o „ogromnim tragovima stopala koja zbunjuju stanovnike“ priča o Bigfootu probudila je znatiželju javnosti o čovjekolikom čudovištu koje se skriva u američkim šumama.

Bigfoot, poznat i kao „sasquatch“ opisuje se kao krupno čovjekoliko biće obraslo dlakom, jakog torza i visine do tri metra. Glava mu je mala, a dlaka mu je kratka i valovita. Osim toga, karakteriziraju ga stopala veličine do četrdesetak centimetara.

Iako Bigfoot nije prvo takvo biće o kojem se pričalo kako luta Sjevernom Amerikom, vijest je izazvala veliku pozornost. No kasnije je otkriveno kako je za tragove velikih stopala kriv Ray Wallace. Njegova spačka otkrivena je tek nakon njegove smrti, 2020. godine, kada su njegova djeca priznala kako se radilo o šali.

O Bigfootu su govorili i Indijanci na zapadnoj obali Sjeverne Amerike, a nazivi tog stvorenja razlikovali su se od plemena do plemena. Tako su ga pripadnici plemena Lummi zvali ts'emekwes, plemena koja su živjele oko planine St. Helens zvali su ga skoocoom, a najpoznatije Indijansko ime je sasquatch, koje su mu dali pripadnici plemena Halkomelem. U indijanskim pričama nitko ne želi sresti Bigfoota, opasnog ljudoždera.

Priču o Bigfootu dodatno ju je potpirio i popularizirao film Rogera Pattersona i Boba Gimlina, snimljen 1967. godine. Nekoliko sekundi kadrova dlakavog stvorenja koje hoda na dvije noge snimljen je na istom mjestu gdje je Wallace postavio lažne tragove. Nakon što su pogledali film, skeptici su tvrdili da je životinja bila zapravo čovjek u kostimu, dok su drugi smatrali da pokreti i građa tijela nikako nije mogla biti ljudska.

Ono što najviše iznenađuje u cijeloj priči jest da i nakon pola stoljeća napretka u tehnologiji filma i kostima snimka nije službeno raskrinkana. Za obožavatelje misterija film predstavlja konkretan dokaz da je sasquatch zapravo stvaran. 

 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju