Galerija
Lovćenski planinski masiv pravo je remek-djelo prirode, urešeno škrapama, vrtačama, jamama i ostalim krškim ukrasima. Status nacionalnoga parka otprilike dvije trećine ove planine dobile su 1952. godine. Većina je njegove površine prekrivena gustim bukovim, grabovim i šumama bora, isprekidanih planinskim pašnjacima iznad kojih strše sure kamene goleti - najviši su vrhovi Štirovnik i Jezerski vrh koji se izdižu 1749 odnosno 1657 metara nad morem.
I Meštrović na Lovćenu
Osim geološke krške razigranosti, geografski položaj pod utjecajem mediteranske, kontinentalne i planinske klime privukao je na ovo područje bogatstvo i faune i flore, koja se može pohvaliti brojnim endemskim i rijetkim vrstama.
Osim prirodnih rijetkosti i ljepota, ovaj je nacionalni park pun i kultuno-povijesnh spomenika. Lovćen se smatra i simbolom crnogorske državnosti jer odavde potječu Njeguši – pleme koje je iznjedrilo sedam vladara dinastije Petrović.
Na Jezerskom vrhu nalazi se mauzolej jednog od najistaknutijih crnogorskih vladara i velikog pjesnika Petra II. Petrovića Njegoša. Mauzolej je građen pet godina, po projektu Ivana Meštrovića (koji na Lovćeniu nikada nije bio) i do njega vodi tunel s 461 stepenicom. Na ulazu u mauzolej stoje tri monumentalne statue, a u kapeli, koju je dao sagraditi sam Njegoš, više se ne nalaze njegovi ostaci, ali se nalazi Njego(še)v kip – težak čak 28 tona.
Nacionalni park Lovćen krase i brojni skromniji spomenici – svjedoci mirnog pastirskog života, ali i burne povijesti. Lovćenska naselja prepoznatljiva su po kamenim kućama zbijenog tipa, s guvnima po kojima se mjerio imovinski status njihovih stanovnika.
Ostaci privremenih stočarskih naselja, ljetnih pastirskih stanova, koliba, bistijerni, pojata i torova pričaju priču o nekadašnjem životu pod oblacima. Na njega još življe podsjećaju tradicionalni okusi lovćenskog kraja - njeguški pršut, sir, njeguška kobasica i naravno - medovina.
Povoljno u Lovćen
Na ulazu u Nacionalni park Lovćen nalazi se Posjetiteljski centar u kojem možete kupiti ulaznice (3 eura po osobi, ulaz u Njegovšev mauzolej posebno se naplaćuje – 8 eura za posjet mauzoleju i Njegoševoj rodnoj kući), saznati sve što vas zanima, unajmiti vodiča, krplje ili bicikl, pa čak i platiti – kampiranje u parku.
Treba li vam konvencionalniji smještaj, na području parka nalaze se dva hotela, a tu je i restoran podno mauzoleja. U blizini Posjetiteljskog centra nalazi se „šuma za čitanje“ s ležaljkama i knjigama, „staza za boso hodanje“ i nekoliko edukativnih staza koje su odlične za obitelji i manju djecu, a u Ivanovim koritima, nalazi se i pustolovni park za još malo adrenalina.
Za planinare opće prakse, tu je više planinarskih staza, različitih zahtjevnosti i duljina:
- Palac – Treštenik – Šancevi – Koložun – Vjetreni Mlin – Dolovi – Palac (12,7 km)
- Ivanova korita – Jezero – Bukovica (12 km)
- Ivanova korita – Majstori (4,5 km)
- Staza vuka (6,8 km)
- Kružna tura do Kuka (14 km)
- Treštenički vrh i Babina glava (13 km)
- Centar za posjetioce – Jezerski vrh (4,8 km).
One vode u šume i divlje vrleti, uz stare austrougarske puteve i prolaze kraj brojnih vidikovaca prema Jadranu, Skadarskoj kotlini i, na drugu srani - „kamenom moru“. Biciklistima su namijenje tri staze u Parku, od kojih je jedna – samo za njih.
Do samoga Parka može se stići iz Cetinja Lovćenskom cestom, kojom će vas za dvadesetak eura dovesti i taksi. S druge strane, iz Kotora u ljetnim mjesecima možete dokrstariti „nebeskom gondolom“, iliti žičarom ili pak – jednom od najimpresivnijih cesta u Europi.
Cesta Lovćen – Kotor “preko Trojice” duga je 27 kilometara i ima gotovo isto toliko serpentina – njih 26. Odnosno, kako se ovdje nazivaju – 26 (kotorskih) kanica. Izgrađena je krajem 19. stoljeća zajedničkom mukom i ulaganjem Crne Gore i Austro-Ugarske.
Uspon od gotovo 1000 metara savladan je s maksimalnom strminom od 8 posto putom širokim 5 metara, dovoljno za mimoilaženje kola, a kasnije i automobila. Projektant i izvođač radova bio je Josip Slade-Šilović, građevinski inženjer i arhitekt iz Trogira, a Austro-Ugarska je 1881. godine sa svoje strane počela izgradnju ceste od Kotora do granice.
Cesta između Kotora i Cetinja preko Njeguša bila je osiguran kamenima kolobranima i zidanim parapetima, a na njoj je sagrađeno i nekoliko manjih mostova preko povremenih bujičnih tokova. Posred 13. kanice prolazila je državna granica, a na nju i danas posjeća „Austrijska kuća“, nekadašnja žandarmerijska karaula.
Ni Pelješki, ni Krčki... Znate li koji je najduži hrvatski most?
