Jeftiniji avioprijevoznici, poput Ryanaira i EasyJeta imaju brojne načine kojima ekonomičnim poslovanjem štede na troškovima, a neki od njih i nisu toliko očigledni.
Popust na avionima
Da bi let u trajanju od dva ili tri sata mogao koštati manje od deset eura štedljivi avioprijevoznici u svojoj zračnoj floti imaju samo nove avione koje kupuju u velikim količinama, odjednom kako bi dobili popust. Novim avionima se također najviše štedi na gorivu tako da avioprijevoznici imaju zrakoplove stare tek nekoliko godina.
Jedan tip letjelice
Niskobudžetne aviokompanije nemaju nekoliko različitih tipova aviona, nego najčešće samo jedan. Na taj način piloti, kabinsko osoblje i mehaničari moraju proći obuku samo za jedan tip letjelice, čime se štedi novac, ali i vrijeme.
Jednostavna sjedala
Štedi se naravno i na interijeru pa tako putnici koji lete dostupnijim avioprijevoznicima nemaju luksuz niti komfor u kakvom mogu uživati ako više izdvoje za let. Tako neki avioni imaju sjedala koja se ne mogu spustiti niti podići, a osim što su jeftiniji, lakše ih je i održavati. Vrijeme i trud oko čišćenja interijera između letova štedi se i na način da sjedala nemaju suvišne pretince.
Mlada ekipa
Jeftinije aviokompanije često zapošljavaju mlado kabinsko osoblje koje je tek na početku karijere i ne ulaže previše u njihovu edukaciju. To ne znači da je manje profesionalno, jer moraju naučiti sve što je potrebno za sigurnost putnika, ali neće se morati toliko zamarati oko pravila lijepog ponašanja. I dok skuplje aviokompanije često imaju ugovore kojima se obvezuju ponuditi zaposlenicima određene uvjete, jeftinije to ne čine kako bi lakše mogli zaposliti novo osoblje i obučiti ih u roku nekoliko mjeseci.
Svi rade sve
Kako bi se dodatno uštedjelo na plaćama, zaposlenici rade nekoliko poslova pa nije neobično da stjuardesa provjerava karte na izlazu ili čisti interijer letjelice prije nego što avion poleti, kada je čeka nova funkcija. Na taj se način štedi na tri ili četiri nova zaposlenika.
Dodatni troškovi
Na besplatnu hranu ili piće kod jeftinijih avioprijevoznika možete zaboraviti jer je i to jedan od načina na koje zarađuju na putnicima. Osim toga, nude i druge „stvarčice“ koje možete kupiti tijekom letova i tako im osigurati zaradu.
Odabir aerodroma
Londonski Heathrow ili pariški Charles de Gaulle neki su od velikih aerodroma s kojih jeftiniji avioprijevoznici ne polijeću iz jednostavnog razloga što im je to preskupo. Manji aerodromi s kojih lete Ryanair, Wizz Air i EasyJet često su kilometrima udaljeni od centra grada. Ukoliko nemaju manji aerodrom na raspolaganju, koristit će veće zračne luke u vrijeme kada su manje prometne i tako uštedjeti.
Povezani letovi
Skuplje aviokompanije imaju svoje hubove preko kojih svojim putnicima omogućuju vezane letove do željene destinacije. Jeftinije aviokompanije tako ne posluju, a često niti nemaju opciju transfera kako bi uštedjele na uslugama oko prtljage koje bi im naplatile zračne luke.
Vrijeme je novac
Avioni štedljivih aviokompanija provode puno više vremena u zraku od skupljih, a vrijeme između slijetanja i polijetanja je većinom manje od sata. Zbog toga je veći rizik od kašnjenja, a manje je i vremena koje osoblje ima na raspolaganju za čišćenje, no vrijeme je novac.
Bez "živih" prodavača
Prodaja karata se odvija putem interneta kako bi se uštedjelo na osoblju, a putnici koji ne isprintaju sami svoj boarding pass mogu platiti i nekoliko stotina kuna. Neki avioprijevoznici nude pak mogućnost check-ina na uređajima u zračnim lukama.
Kako ljudi uspijevaju ovdje živjeti? Venecija Afrike, mjesto na kojem ne želite upasti u more
