Danas je putovati lakše nego ikad, što jasno pokazuju i brojke koje govore kako se nikad nije putovalo više nego posljednjih godina. Svaka čast, naravno, i današnjim putnicima, no posebno treba skinuti kapu onima koji su putovali davno prije. Nekad, prije nekoliko desetljeća, putovati baš nije bilo jednostavno, a neki su Hrvati ipak prošli dobar dio svijeta. Ovo je priča o nekima od njih.

Mirko i Stjepan Seljan

Za braću Seljan, Mirka i Stjepana, mirne savjesti možemo utvrditi da su bili prvi hrvatski „celebrity“ istraživači. Rođeni sedamdesetih godina 19. stoljeća u Karlovcu, odmalena su pokazivali interes za geografiju, ali su nakon srednje škole obojica stekla vojnu naobrazbu. Stariji Mirko nedugo nakon toga uputio se u svijet. Radio je u Rusiji, Rumunjskoj i Francuskoj, a valja spomenuti i njegovu snažnu avanturističku crtu jer se pješice uputio od Pariza do Sankt-Peterburga, za što mu je trebalo 110 dana! Mlađi Stjepan za to je vrijeme proputovao brojna svjetska mora, a 1899. braća su se udružila i krenula na zajednička putovanja. Nakon boravka i istraživanja Egipta i Etiopije uputili su se u Južnu Ameriku. Prošli su brojne zemlje, radili na projektu spajanja Atlatnika i Pacifika Amazonom, no ta je priča završila kad je Mirko 1913. poginuo prilikom jedne ekspedicije. Njegov brat ostao je u Brazilu, osnovao obitelj i živio tamo sve do smrti 1936. godine.

 

 

Dragutin Lerman

Baš kao i Mirko Seljan, ni Lermanu nije smetalo pješačenje, pa je s 15 godina, davne 1878., otišao iz Požege za Hamburg, a nakon toga do – Londona. U britanskoj prijestolnici javio se na oglas za ekspediciju u Afriku, gdje je svladao nekoliko domorodačkih dijalekata i postao osoba za komunikaciju s domorocima! O ugledu koji je stekao dovoljno govori to što ga je belgijska vlada imenovala povjerenikom za Istočni Kongo. Otkrio je i slapove na rijeci Kwilu, koji od tada nose ime slapovi Zrinski. Svojim putovanjem inspirirao je braću Seljan, a ako želite čitati njegove avanture, potražite knjige „Listovi iz Afrike“ i „Novi listovi iz Afrike“.

Mate Šimunović

Naš, a svjetski, mogli bismo uzviknuti, pošto je nadimak gospodina Šimunovića bio upravo – Svjetski! Rođen u Stilju kraj Vrgorca, Mate je na put krenuo 1928. u svojim kasnim dvadesetima te sve do 1947. i povratka kući u društvu psa Globusa (još jedna potvrda tko je najbolji čovjekov prijatelj) prešao 360 tisuća kilometara pješice, jedrilicom i biciklom! U tom razdoblju ukupno je posjetio 70 država, mnoge otoke u Indijskom i Tihom oceanu, na kojima se susreo i s domorocima koji dotad nisu bili u doticaju s civilizacijom. Sve te dogodovštine nalaze se u njegovoj knjizi „Ja, Mate Svjetski“, koja je prije 7 godina izdana kod nas. Nažalost, u domovinu se vratio u pogrešnom trenutku, nedugo nakon Drugog svjetskog rata, 1947., te mu je UDBA oduzela putovnicu i više je nikad nije vidio. Samim time, njegova su putovanja ovdje završila i umro je 22 godine kasnije u Vrgorcu.

Joža Horvat

Koliko god bio poznat kao pisac, Joža Horvat jednako je u povijest Hrvatske ušao i kao moreplovac, s obzirom na to da je svojom jedrilicom Besaoplovio svijet. Učinio je to sa suprugom Renatom, sinom Markom i još dva člana posade. Isplovili su 1965. iz Boke Kotorske, a putovanje oko svijeta potrajalo je pune dvije godine. Put je krenuo prema Otrantu, zatim Gibraltaru, nastavljen prema Maroku i Kanarima, nakon čega slijedi prelazak Atlantika! Kroz Panamski kanal posada je stigla do Pacifika, a put je nastavljen prema Tahitiju, Novoj Gvineji, Indoneziji, Indiji... Prolaskom kroz Sueski kanal Besa je uplovila u Sredozemno more i uskoro se vratila doma, pa ako niste, obvezno trk do prve knjižnice i pročitajte knjigu „Besa – brodski dnevnik“, u kojoj je Horvat sve potanko objasnio.

 

 

Željko Malnar

Iako je mnogima poznat tek kao predsjednik „Republike Peščenice“ i voditelj kultnog Nightmare Stagea, Malnar je sedamdesetih i osamdesetih diljem bivše Jugoslavije bio slavljen kao svjetski putnik i avanturist. Kao mlad otišao je studirati i živjeti u Indiju i tamo se zadržao punih deset godina. Za sve to vrijeme odlazio je i na ekspedicije po Aziji (Pakistan, Afganistan, Iran...) te snimao sjajne priče za Zagrebačku televiziju. Autor je više od 70 dokumentaraca i reportaža iz (uz već spomenute zemlje) Indije, Šri Lanke, Maldiva, Tajlanda, Paname, Samoe, Ekvadora, što jasno govori o kakvom je globetrotteru riječ. O dijelu svojih putešestvija skupa s Bornom Bebekom napisao je knjigu „U potrazi za staklenim gradom“, koju željni avanture trebaju pročitati. Kao što smo već spomenuli, od devedesetih je bio urednik i voditelj nevjerojatne emisije (kako je drugačije nazvati) Nightmare Stage, a životni put završio je 2013. godine u Zagrebu.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju