Jeste li primijetili da su tornjevi zagrebačke katedrale nedavno – nestali? Da tornjeva više nema nije lako uočiti i ne primjećuje se iz svakog kuta, a stvar dodatno otežava skela koja čuva njihov oblik u negativu. Ali baš zato s određenih mjesta i s pravim svjetlom u pozadini – kroz skelu vidite nebo. U obliku tornjeva.
Zagrebački svjetionik
Zagrebačka katedrala sa svojim visokim i šiljastim neogotičkim čipkastim tornjevima daje prepoznatljivost vizuri Zagreba otprilike sto dvadeset godina. Oni su desetljećima osvijetljeni iznutra toplim svjetlom, pa su i noću bili svojevrsni urbani svjetionik, vidljiv iz većine grada, koji je dovršavao mnoge gradske slike koje smo oduvijek poznavali. Sada kada tornjeva nema, nema ni što biti osvijetljeno, pa šetnja noćnim Zagrebom postaje sasvim drugačija bez te vječne orijentacijske točke, a neka mjesta s "nevidljivom" katedralom u pozadini izgledaju neprepoznatljivo.
Zagrebačka katedrala stradala je u potresu 2020. godine, kada se između ostalog, odlomio vršak jednog tornja. Drugome je vrh naknadno uklonjen zbog sigurnosti, a gotovo odmah je započela i obnova. Katedrala je ponovno odjenula svoje čelično ruho, skelu od tisuću tona, u kakvoj je zapravo provela i veći dio svoje povijesti. Novo je bilo to što je ova skela izuzetno lijepa i dobro pristaje uz čipkasti kamen, pa ju je bio užitak gledati, ali onda je dio prekriven krpom sa otisnutom slikom katedrale kakve se nitko ne sjeća.
"Work in progress"
Tornjevi su nestajali malo po malo tijekom nekoliko mjeseci. Oštećeni kameni blokovi redali su se pred katedralom kako bi se označili i skenirali, a skela je postajala sve praznija. Znalo se da će rekonstruirani tornjevi biti bar 10 metara kraći, ali zbog većih oštećenja morat će biti čak 30 metara niži. Tako će južni toranj sa 105 metara "pasti" na 75, a sjeverni, a sjeverni sa 104 isto na 75 metara.
I prije potresa, katedrala je desetljećima bila u skeli jer se mijenjao loš kamen kojim je građena. Zapravo, ona je "djelo u nastajanju" od 12. stoljeća kada je izgrađena, na njoj se više-manje stalno nešto radi. U velikom zagrebačkom potresu 1880. urušili su se, kao i sada, svodovi te južni, tada jedini toranj. Obnova je počela odmah, a za novi, neogotičko-monumentalni izgled zaslužan je Hermann Bollé.
Obnova katedrale, gdje se uz rekonstrukciju i sanaciju oštećenja i čitava neogotička kamena struktura seizmički ojačava, trenutačno je jedan od najsloženijih građevinskih zahvata u svijetu. Autor koncepta obnove je Damir Lazarević, profesor na Građevinskom fakultetu, a projektom upravlja konzorcij s više od stotinu stručnjaka.
Toliko lijepa da rasplamsava maštu Zagrepčana: Jedina građevinska skela na svijetu zbog koje je pokrenuta peticija – da ostane
