Galerija
Skela je postala trajna kolektivna asocijacija na zagrebačku katedralu. Građevinska skela zapravo oblikuje vizuru grada već desetljećima. Osim nekoliko kratkih perioda, posljednji put u studenome 2022., kada je stara skela skinuta da bi se stavila nova, katedrala nije bila "gola" od 1990. Zagrepčani se i ne sjećaju kako zapravo izgleda, a generacije mlađih nikada je i nisu vidjele bez metalnih ojačanja.
Nedavno je opet počelo postavljanje nove skele koja, neočekivano, ali dobrodošlo – izgleda fantastično. Gusta skeletna rešetka podsjeća na čipku i kao da još više naglašava neogotičke ukrase, kontrast čelika i kamena izgleda jako dobro, a i sama četvrtasta forma skele tornjevima daje moćan dojam. Izgleda zapravo kao skulptura.
Peticija za zadržavanje skele
Arhitekt Filip Pračić, nadahnut novim ruhom katedrale, pokrenuo je peticiju koja se posljednjih dana sve više dijeli na društvenim mrežama: "Zadržimo skele na Zagrebačkoj katedrali – TRAJNO!".
"Ova je skela izuzetno lijepa pa lako rasplamsa maštu", započinje razgovor. "Počeo sam razmišljati o tome što bi bilo da ostane…" Onda je napravio kolaž – na originalan Bolléov nacrt docrtao je skelu, a peticija je bila sljedeća.
"To je zapravo akcija, performans koji propituje ideju: što bi bilo da ostane?" objasnio nam je. "Nije peticija protiv nekoga ili nečega. U njoj nema ničega protiv, samo za nešto što je – lijepo." Uz estetski argument ističe i onaj financijski, a posebno naglašava urbanistički argument – stvaranje novog javnog prostora grada.
"Katedralu nitko i nije vidio bez skele, ona se po njoj i prepoznaje. Sve fotografije, sve snimke iz zraka zauvijek su je dokumentirale kao crkvu sa skelama. Ona je to odavno u kolektivnoj svijesti. Skela je postala dio graditeljskog nasljeđa i ambijentalne vrijednosti katedrale. A ako ostane, znatno bi se smanjili i troškovi daljnje restauracije. Naravno, preduvjet je da bude lijepa i projektirana u skladu s tornjevima. Da se osigura i uredi – to bi postao unikatan i neviđeno atraktivan javni prostor koji bi definirao Zagreb na nov, suvremen način."
Iako je peticija mišljena kao performans, s obzirom na dobre reakcije i prije svega nevjerojatno pozitivne komentare građana o samoj skeli, ne bi nas čudilo da se pretvori i u pravu građansku inicijativu. I vi možete tomu pridonijeti ako se potpišete ovdje.
Katedrala koja se gradi stoljećima
Zgodno je primijetiti da je katedrala je zapravo "rad u nastajanju" još od 12. ili 13. stoljeća. Od utemeljenja Zagrebačke nadbiskupije nije prošlo niti jedno stoljeće da se ona nije mijenjala – uglavnom se nadograđivala, ali i uređivala, ojačavala, obnavljala.
Veliku su joj štetu nanijela dva velika požara 1624. i 1645., a teško je oštećena i u potresu 1880. godine.
Nakon toga je provedena i temeljita obnova u neogotičkom stilu pod vodstvom Hermanna Bolléa, kada je i dobila svoj današnji izgled (zapravo tek 1902. jer je dotad obnova trajala). S prepoznatljivim pročeljem i s dva monumentalna tornja, visoka 104 i 105 metara, Bolléovu su obnovu suvremenici mahom smatrali vandalizmom.
U potresu koji je pogodio Zagreb u ožujku 2020. srušio se kameni vrh južnog tornja, a kontroliranom eksplozijom u svibnju te godine uklonjen je iz sigurnosnih razloga i vrh sjevernog tornja, pa su danas oba visoka "samo" 92 metra.
Krivac za stalnu potrebu za obnavljanjem katedrale je nekvalitetan kamen korišten u Bolléovu projektu, koji se iz financijskih razloga dovozio iz blizine, s Bizeka, pa je prva obnova dijela južnog zvonika započela je 1938. godine, a nastavljena je 1968. kada je obnavljan vrh sjevernog zvonika, a zatim i krov, što je trajalo do 1974.
1987. osnovan je Odbor Zagrebačke nadbiskupije za obnovu katedrale, i time je započeta ova naša era obnove katedrale koja je nakon 30 godina i ušla u neku završnu fazu, ali onda su se dogodili zagrebački pa petrinjski potres i radovi su resetirani, a kraj im se ne nazire.
U šali bismo mogli reći da nam je skoro i drago, samo da ovu skelu gledamo što duže.
Gdje jesti, piti ili spavati na Medvednici: 13 kuća i domova za planinare – i one koji se tako osjećaju
