Mnogima „hladan“ i birokratski, službeni novac kojeg koristi većina zemalja Europske unije, u opticaju je od davne 2002. godine. Sam izgled novca je prilično „služben“, na njemu nema nikakvih povijesnih osoba, vjerojatno jer bi to dovelo do prijepora koga staviti i koja bi zemlja bila koliko zastupljena. Ipak, teško da bi se itko bunio da na novčanicama završe Mozart, Leonardo ili Michelangelo, neke od najpoznatijih osoba koje je stari kontinent ikad dao.
Kuna se ipak još dobro sjećamo, pa pamtimo kako smo vadili Mažuranića ili Radića. No, koji su ljudi krasili neke od ostalih novčanica? Tko je bio na lirama, tko na francima, a tko na markama? Sjetite se zajedno s nama, jer tko zna, možda vas baš to pitanje nekad „potrefi“ u kvizu na punkuferu…
Talijanska lira
U opticaju je bila od 1861. pa sve do 2002. godine, a u tom razdoblju, kroz razna vremena – na novčanicama su se izmijenili i razni likovi. Ipak, mi ćemo se fokusirati na zadnju seriju novčanica, izbačenu osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća. Novčanicu najmanjeg apoena, onu od 1000 lira (što je danas jednako iznosu 50 centi) krasila je osoba čije ime često danas čujete, ako imate dijete vrtićke dobi. Riječ je o Mariji Montessori, čije su metode odgajanja djece i dan danas žive, pa ćete često čuti kako neko dijete ide u „Montessori grupu“. Što naravno, dodatno plaćate.
Malo vrijednije novčanice krasili su redom Marconi (izumitelj), Bellini (skladatelj) i Volta (izumitelj). S 50 tisuća lira smiješio vam se veliki arhitekt i graditelj mnogih rimskih čuda Bernini, s novčanice duplo veće vrijednosti gledao vas je slikar Caravaggio, a na najvrjednijoj novčanici od 500 tisuća lira nalazio se još jedan slikar – Raffaello. Ono što je nemoguće ne primijetiti je da na lirama nisu bili zastupljeni ni Michelangelo, a bome, ni Leonardo…
Njemačka marka
Valuta s kojom se u Hrvatskoj prije eura daleko najviše trgovalo, dobro je poznata Njemačka marka. U opticaju je kao valuta Zapadne Njemačke bila od 1948. do 1990., nakon toga je korištena i nakon ujedinjenja zemlje, sve do već spomenute 2002. godine. E pa, netom prije povlačenja valute, ovo su bili ljudi koji su krasili neke od novčanica. Ako vam je ikad itko „tutnuo“ onu ljubičastu od 10 maraka, s nekim „namrgođenim“ starcem (pobudila su mi se sjećanja, baš sam je tako doživljavao), držali ste u ruci lik velikog matematičara Gaussa. A ako ste slučajno imali sreće ili imali rođendan, pa ste dobili nešto veću novčanicu, plave boje, s damom koja se decentno smješka (ili je to onaj „Mona lisa osmijeh“) u ruci ste držali vjerojatno i najčešću novčanicu – onu s likom Clare Schumann, skladateljice i pijanistice.
A na najvrjednijoj novčanici, onoj od tisuću maraka, nalazili su se najpoznatiji bajkopisci – braća Grimm. No, ona baš kao i 500 eura danas, i nije bila prečesta. Inače, vrijednost novčanica maraka je u odnosu na euro najlakše izračunati. Uzmete iznos i dijelite ga s dva.
Ostale valute
Ostale ipak nisu bile toliko korištene kod nas, mada ajde, ljudi su često išli u šoping u Austriju, gdje je valuta bila šiling. Da se zabavite i odete po sladoled, vjerojatno su vam davali jednog Freuda (današnja vrijednost 3,5 €), a najvrjedniji je bio dobri stari Wolfgang Amadeus Mozart (363 €).
Francuzi su na francima počast odali autoru Malog princa, Antoine de Saint – Exuperyju, slikaru Cezanneu, graditelju Gustavu Eiffelu, a na najvrjednijoj novčanici nalazili su se znanstvenici – bračni par Curie.
Španjolska peseta pak, prikazivala je ljude koji su otkrivali „novi svijet“. Tako su se na tisuću peseta nalazili Cortes i Pizarro, na nešto većem apoenu Kolumbo, a najvrjedniju novčanicu krasio je umirovljeni kralj Juan Carlos I.
A susjedi Slovenci? Oni su tolare koristili od ’91 do 2007., a svakodnevno su kroz ruke vrtjeli oca gramatike Primoža Trubara, kao i književnike Franca Prešerna i Ivana Cankara.
Ipak, neke zemlje i do dan danas nisu prihvatile euro kao novu valutu, poput Mađarske, Poljske ili Češke, a neke poput Kosova i Crne Gore imaju euro kao službenu valutu mada su prilično još daleko od bilo kakvog ulaska u EU. O tempora, o mores!
"Neka jedu kolače": Laži iz povijesti koje su nastale zbog političke propagande
