Galerija
Potječe iz bogate obitelji vlasnika plantaža šećerne trske. Školovao se u jezuitskim ustanovama te se isticao i kao sportaš. Pravo je završio na Sveučilištu u Havani, gdje se povezao s liberalnim i lijevim idejama te se uključio u turbulentni studentski politički život.
Od revolucionara do diktatora
Castrova politička karijera naglo je skrenula nakon državnog udara generala Fulgencija Batiste 1952. godine, kada su otkazani izbori na kojima je trebao sudjelovati. To ga je radikaliziralo i potaknulo na planiranje oružane pobune.
Dana 26. srpnja 1953. Castro je predvodio neuspjeli napad na vojarnu Moncada, zbog kojeg je osuđen na zatvor. Pušten je 1955. nakon političke amnestije, a ubrzo potom u Meksiku je osnovao revolucionarni pokret “26. srpnja”. Najbliži su mu suradnici bili brat Raúl i Ernesto “Che” Guevara.
U prosincu 1956. skupina od 82 pobunjenika iskrcala se na Kubi, no nakon zasjede preživjelo ih je samo jedanaest. Skrivajući se u planinama Sierra Maestre, Castro je pokrenuo gerilski rat koji je uz potporu seljaka prerastao u masovni pokret. Nakon trogodišnjih borbi, revolucionari su 1. siječnja 1959. ušli u Havanu, a Batista bježi iz zemlje.
Castro postaje vođa države. Po preuzimanju vlasti uvodi opsežne reforme: nacionalizira industriju, provodi agrarnu reformu i prekida ekonomske veze sa SAD-om. Pokušaj invazije u Zaljevu svinja 1961. dodatno ga približava Sovjetskom Savezu, a postavljanje sovjetskih projektila na Kubi 1962. dovodi svijet na rub nuklearnog rata.
Kuba ekonomski postaje gotovo potpuno ovisna o Sovjetskom Savezu, a Castro koji je nekad tvrdio da nije komunist, nakon invazije u Zaljevu svinja izjavio je da je marksist-lenjinist i da će to ostati do smrti.
Iako učvršćuje jednopartijski sustav i koncentrira političku moć, istovremeno ulaže golema sredstva u razvoj obrazovanja, zdravstvene skrbi i kulturnih institucija te se nameće kao simbol otpora američkom utjecaju i kapitalizmu.
Pod Castrovim vodstvom Kuba se aktivno uključuje u sukobe diljem svijeta, osobito u Africi. Kubanske vojne misije igrale su važnu ulogu u Angoli i Etiopiji, a Castro je s vremenom stekao status jednog od vođa nesvrstanog pokreta. Sovjetski kolaps 1991. doveo je Kubu u veliku ekonomsku krizu. Castro tada dopušta ograničene tržišne reforme, ali odbija političku liberalizaciju.
Castro je desetljećima bio meta CIA-e — navodno je preživio čak 637 pokušaja atentata, a mnogi bili su krajnje bizarni. Unatoč svemu, ostao je na vlasti sve do 2006., kada zbog teške bolesti privremeno predaje ovlasti bratu Raúlu. U veljači 2008. trajno se povlači iz politike.
Poznat po nadahnutim i dugim govorima – najduži je trajao više od sedam sati, posljednjih godina života javljao se tek povremeno i najčešće pismima i kratkim komentarima o svjetskoj politici. Umro je 25. studenoga 2016., u 90. godini života.
Kada se sve zbroji, Castro je bio zanesenjak i revolucionar koji je oslobodio Kubu, prkosio SAD-u i kapitalizmu i osigurao svim građanima obrazovanje i zdravstvo. Također je bio i diktator koji je gušio slobode, netalentiran za ekonomiju odveo je zemlju u siromaštvo i desetljećima držao jednostranačku vlast.
No nesporno je da je Fidel Castro jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih figura 20. stoljeća — čovjek koji je postao simbol i za otpor i revoluciju, i za ideologiju i kontroverzu.
Prljav je, ali svi ga žele poljubiti: Slavni kamen koji ćete naći u jednom od najljepših irskih dvoraca

