Galerija
Chan Chan bio je najveći grad u Južnoj Americi prije Kolumba i najveći zemljani grad na svijetu uopće. Grad je utemeljen oko 800. godine u dolini Moche, u današnjem Peruu, a od oko 1200. bio je glavni grad carstva Chimor ili Chimu (900.-1470.), koje je doseglo vrhunac u 15. stoljeću, taman prije nego što su ga 1463. osvojili Inke.
Chan Chan predstavlja sintezu jedanaest tisuća godina kulturnog razvoja u sjevernom Peruu. Ovo urbanističko remek-djelo od 1986. nalazi se na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. Kao graditeljska cjelina na jedinstven način sjedinjuje simboličku i sakralnu arhitekturu s tehnološkim spoznajama i prirodnim okruženjem.
Grad je izvanredan primjer urbanističkog planiranja koje se očituje u jasnoj strukturi pojedinih gradskih zona s preciznim hijerarhijskim rasporedom i rigoroznim zoniranjem, a ostaci industrijskog, poljoprivrednog i posebno sustava navodnjavanja otkrivaju zavidno tehnološko znanje graditelja.
Ostaci ovog velegrada rijedak su urbanistički primjer koji tako jasno pokazuje visoku političku, društvenu, tehnološku, ideološku i ekonomsku složenost društva, a stroga politička i društvena strategija naglašena je podjelom na devet pravokutnih citadela omeđenih zemljanim zidinama koje su tvorile neovisne cjeline. Imale su zdence, vrtove, vodospreme, hramove, nastambe, skladišta, groblja…, a zidovi od blatne opeke bili su ukrašeni reljefima s apstraktnim motivima ili antropomorfnim i zoomorfnim uzorcima.
Citadele su činile središnju monumentalnu zonu koja je bila okružena s trideset dva polumonumentalna kompleksa i četiri proizvodna sektora za tkanje, preradu drva i obradu metala. Prostrane poljoprivredne površine i ostaci sustava navodnjavanja pronađeni su dalje sjeverno, istočno i zapadno od grada. O tome koliko je inženjerstvo Chimúa bilo napredno, najbolje govori činjenica da su Europljani slične tehnike navodnjavanja neovisno "otkrili" tek krajem 19. stoljeća.
Na integritet Chan Chana kao arheološkog nalazišta negativno utječu sam okoliš i klimatski fenomeni poput El Niña, ali ne pomažu mu ni nezakonite poljoprivredne i industrijske prakse. Još u kolonijalno vrijeme grad je podijeljen na dva dijela - cestom koja povezuje Trujillo i Huanchaco. Srećom, suvremeni konzervatorski napori i tehnike malo su ublažile njegovo propadanje.
