Legenda kaže da je Ajdovska deklica bila bijela gorska vila i kći diva Ajda. I naše pučke legende, najčešće istarske, ali i one kontinentalne Hrvatske, od Gorskog kotara do Samoborskog gorja, čuvaju uspomene na Hajde, dobre divove koji su pomagali ljudima.
Iz te su poznate familije divova i naši Veli Joze i Regoč, što ste sigurno znali, ali i – što možda niste - i Klek i Snježnik, da spomenemo samo neke. Divovi su se dovikivali i dobacivali batinama s planine na planinu, pa im udaljenost od Žumberka do primjerice Alpa i nije predstavljala neku prepreku, stoga ne čudi da mnoge legende o njima žive i kod naših susjeda Slovenaca.
Najpoznatija je bez sumnje legenda o Ajdovskoj deklici, okamenjenoj pod grebenom Prisojnika u Julijskim Alpama. Kći diva, dobra srca i milostiva, pomagala je putnicima da sigurno prijeđu Vršič, najviši slovenski prijevoj, kroz sve magle, mećave i oluje. Preko njega je od davnina prolazio karavanski put koji je spajao doline Save i Soče, a zahvalni putnici na povratku bi ljubaznoj deklici ostavljali hranu i vodu.
Dobra djevojka također je bila i proročica koja je vidjela sudbinu ljudske djece. Jedne je noći majci novorođenog dječaka rekla da će njezin sin postati veliki lovac koji će ubiti Zlatoroga, obožavanog bijelog divojarca zlatnih rogova koji je obitavao u Triglavskom kraju. Strašno proročanstvo čule su sestre Ajdovske deklice i zbog njega je proklele i – okamenile u stijeni ispod vršnog grebena Prisojnika s kojega i danas tužno gleda prema Kranjskoj Gori.
A dječak? Pa, Ajdovska je deklica bila u pravu. Dječak je odrastao, postao vješti lovac i zaljubio se u krčmaričinu kći, najljepšu djevojku u čitavom kraju na koju je oko bacio i mletački zlatar dok se krijepio u krčmi njezine majke. Obećao joj je bogatstvo, a siroti mladić tada se odlučio dokopati skrivenog blaga koje je ležalo ispod planine, i koje je čuvao stoglavi zmaj, a do kojega se moglo doći samo s rogovima Zlatoroga.
Mladić lovac pucao je u svetu životinju, iako su ga gorske vile pokušavale od toga odgovoriti, a iz njezine krvi izrasli su cvjetovi runolista (ili planike ili triglavskog cvijeta). Ranjeni i onemoćali Zlatorog pojeo je list runolista koji mu je odmah vratio snagu i krenuo prema mladiću. E sad, jedni kažu da ga je izgurao s litice, drugi da je mladić sam pao zaslijepljen sjajem zlatnih rogova, ali, u svakom slučaju, pad je za njega bio koban.
Krčmaričina kći u međuvremenu je ostavila mletačkog zlatara i molila se da joj se njezin mladić vrati. Želju joj je ispunila Soča koja je u proljeće iznijela mladićevo tijelo. Onda je i ona jadna od tuge skončala. Zlatorogu su prisjele slovenske planine i nikada ga više ondje nisu vidjeli, kao ni bijele gorske vile koje više nisu htjele pomagati ljudima. A vi vjerojatno niste ni slutili kako se tužna priča krije iza zelene limenke najpoznatijeg susjedskog piva.
A Ajdovska deklica, nastradali nedužni glasnik, na tu nas priču podsjeća sa sjevernoga zida Prisojnika. Iako su sve rute do Prisojnika vrlo zahtjevne i ne preporučuju se neiskusnim planinarima, Ajdovsku deklicu možete vidjeti i s ceste koja vodi preko Vršiča i iz Erjavčeve koče, a najbolje se vidi iz doma Poštarska koča.
Do Ajdovske deklice stići ćete autocestom od Ljubljane prema Kranjskoj Gori, ako izađete na izlazu Hrušica, pa vozite pokraj jezera Jasna i nastavite do Vršiča.
Možete stići i s druge strane, s regionalne ceste Bovec-Trenta-križanje Vršič-Kranjska Gora. Auto možete parkirati na Vršiču i za petnaestak minuta stići ćete do Poštarske koče.
Vršič je česta polazna točka i za Malu i Veliku Mojstrovku, Slemenovu špicu, Razor, Prisojnik, mnoge druge vrhove i Prisojnikovo okno pa da planinari dobro poznaju.
