Sueski kanal umjetno je izgrađena granica između afričkog i azijskog kontinenta koja spaja Sredozemno i Crveno more. Ima zapanjujuću stratešku važnost za svijet jer skraćuje put između Atlantskog i Indijskog oceana za 7000 kilometara. Ne samo da je najbliža pomorska veza između zapadne i istočne Zemljine hemisfere već je i najvažniji plovni put za tankere koji s Bliskog istoka dopremaju naftu u Europu.
Kanal se gradio desetak godina, a za njegov završetak zaslužno je francusko društvo Campagnie Universelle du Canal de Suez. Ime je dobio po egipatskom gradu Suezu, koji se nalazi na južnom dijelu kanala. Za javnost je otvoren 17. studenog 1869. godine.
Prisilni rad
Računa se da je u njegovu gradnju bilo uključeno milijun i pol ljudi iz različitih zemalja svijeta. Isprva su ga gradili samo Egipćani – i to uglavnom pod prisilom lokalnih vlasti, no s vremenom su im se pridružili i radnici iz brojnih drugih država. Prema nekim statistikama, u izgradnju je bilo uključeno i oko tri tisuće Hrvata.
Sueski kanal gradio se u vrlo teškim uvjetima. Svi su se materijali za gradnju dopremali iz Europe uz pomoć nekoliko tisuća deva, što je usporavalo cijeli proces. Povrh svega, nestašica pitke vode bila je svakodnevna pojava. Pretpostavlja se da je tijekom gradnje umrlo oko 125 tisuća osoba od posljedica kolere i drugih zaraznih bolesti.
193 kilometra
Kada je izgrađen u studenom 1869. godine, kanal je bio dug 164 kilometra i dubok oko osam metara. U novije vrijeme napravljene su dodatne preinake, pa je sada dugačak oko 193 kilometra, dubok 24 metra i širok 205 metara.
Prepoznatljivi dio tog prostora je i 3,9 kilometara dug most prijateljstva između Egipćana i Japanaca, koji se izdiže sedamdesetak metara iznad Sueskog kanala. Naziva se još i most Mubarak Peace, Al Salam te El-Qantara. Gradila ga je korporacija Kajima uz potporu japanske vlade, a otvoren je u listopadu 2001. godine.
24 zanimljivosti o domaćinu Eura: Ludi zakoni, rekordi i navike koje samo Nijemci razumiju
