Murvica na Braču maleno je mjesto čiji se današnji stanovnici mogu izbrojiti na prste, a nalazi se nekoliko kilometara zapadno od čuvenog bolskog rata koji mijenja svoj oblik. Utisnuto u stijenu i posve stopljeno s najvišim našim otočnim brdom, šutljivo je čudo kamene arhitekture. Murvica čuva mnoge fragmente fascinantne povijesti ovoga otoka.
Oko pola sata pješačenja od ovog neobičnog mjestašca, negdje na otprilike pola puta Vidove gore, na 307 metara nadmorske visine i sa širokokutnim pogledom na tamnoplavu ljepotu, u stijeni se skriva Zmajeva špilja, vrijedan spomenik pećinskog samostanskog života glagoljaša iz 15. stoljeća.
Sustanari iz mitova i legendi
Služila je kao stan i svetište poljičkih glagoljaša koji su, protjerani od Turaka, ovdje, u pogledu na Hvar i Vis, tražili mir. S njima je na otok došlo i glagoljaštvo, koje će postati bitan dio identiteta Brača. U prvih su stotinu godina od dolaska popovi glagoljaši izgradili još četiri pustinjačka stana u Murvici, a kasnije su, vjeruje se, osnovali i pustinju Blace.
Zmajeva špilja poznata je i pod imenom Dragonjina špilja, što zapravo znači isto, samo je korijen latinski – dragos. Pustinja ima gusternu za vodu i dvije veće prostorije, crkvicu i grobove. Najpoznatija je zbog svoje veličanstvene unutrašnjosti ukrašene brojnim uklesanim reljefima, po mnogima najvrjednijim umjetničkim ostvarenjima na Braču. Obići ih možete samo uz pratnju vodiča koji ima ključ, a za nekoliko sati s bićima iz priča i legendi isplati se pustiti i koju kaplju znoja na putu u brdo.
Među brojnim reljefima koji prikazuju najrazličitije likove i motive ističe se reljef zmaja, ali špilja nije po njemu dobila ime, kako se ponekad može čuti. Ime špilje puno je starije od reljefa, a ona je je kao prirodni zaklon vjerojatno služila i kao utočište i sveto mjesto mnogim Bračanima puno starijima od poljičkih popova.
Tako i iz njezinih zidovima izranjaju i elementi kršćanske ikonografije, ali i slavenske mitologije, izmiješani, pomireni i tako bliski tu u bračkom kamenu. I dok se Perun bavi božanskim temama, vile, vukodlaci i vještice plešu svoj mistični ples po stjenovitim zidovima. A ako dobro otvorite uši, možda negdje iz dubine samotnjačke pećine čujete pjesmu koju pjeva najpoznatiji brački kiklop, Orkomarin, vjekovima nesretno zaljubljen u vilu vodaricu.
Na sat vremena od Zagreba: Mjesto na kojem ćete se odmoriti kako već odavno niste
