Galerija
Zgrada Norveške nacionalne opere i baleta u Oslu nalazi se u samoj luci i u blizini glavnog željezničkog kolodvora, na mjestu nekadašnjeg industrijskog pristaništa koje je s ovom zgradom počelo mijenjati svoj karakter. Prepoznatljiva je po blještavobijelom kosom krovu od talijanskog kamena zbog kojega izgleda kao vrh ledenjaka koji izviruje iz mora.
Zgrada Opere najveća kulturna je građevina izgrađena u Norveškoj nakon katedrale Nidarosdomen u Trondheimu koja je dovršena 1300. godine. Početkom milenija norveško Ministarstvo za crkvu i kulturu raspisalo je natječaj na koji se pristiglo više stotina prijedloga, a prihvaćen je onaj poznatog norveškog arhitektonskog biroa Snøhetta, čiji radovi mijenjaju vizure gradova diljem svijeta i otvaraju mjesto za suživot povijesti, prirode, pravih ljudi i arhitekture.
Baš ništa nije slučano
Godine 2008., pet godina i 520 milijuna eura nakon početka izgradnje, dovršena je zgrada Norveške nacionalne opere i baleta. Dobila je mnoge stručne nagrade i priznanja, među kojima se ističu Nagrada Svjetskog arhitektonskog festivala u Barceloni i Nagrada Europske unije za suvremenu arhitekturu.
Zahtjev investitora bila je "monumentalnost u izražaju", što je zgrada Opere svakako ispunila, ali ne na očekivani način – u visinu, nego horizontalno, zahvaljujući rampama koje zgradu čine šetnicom, a njezin krov – trgom koji je uvijek otvoren za javnost, za ljude, koji je postao priptupačni dio grada s fantastičnim pogledom na Oslo. Nije trebalo dugo da zgrada postane postane nezaobilazna atrakcija, i to ne samo u Oslu, nego jedna od najposjećenijih i u čitavoj Norveškoj.
Nimalo neobično za Snøhettine projekte, ni ovdje baš ništa nije slučajno. Naravno, i samo mjesto ovog "lučkog" muzeja posebna je priča o Norvežanima i njihovoj tisućljetnoj usmjerenosti na more… Položaj, materijali, komunikacija interijera i eksterijera, funkcionalnost i urbanistička dimenzija, sve je osmišljeno do detalja. Kao kontrast kamenu koji dominira vanjskim dijelom, toplinu interijeru daje drvo. Fasada obučena u staklo poziva more, grad i fjord unutra i oni postaju njezinim dijelom, a po noći koja ovdje traje prilično dugo, događa se čarolija i osvijetljeni interijer odjednom postaje – dio eksterijera.
Pravo na lutanje
Staklene stijene brišu granice i izvan urbanizma. One omogućuju prolaznicima da gledaju probe i radionice, i tako visoku umjetnost čine dostupnom svakome, stavljaju je doslovno "na razinu ceste", ali pritom ne umanjuju njezinu vrijednost. Zgrada Norveške nacionalne opere i baleta, naravno, opremljena je najsuvremenijom digitalnom opremom i tehnologijom potrebnom za vrhunsku produkciju, a program se odvija na tri glavne pozornice s ukupno gotovo dvije tisuće mjesta, a koncerti i predstave se održavaju i na krovu i u predvorju Opere.
I u arhitektonskom i u urbanističkom i u umjetničkom aspektu, zgrada Opere u Oslu komunicira, ona poziva na interakciju, ali ona se poziva i na od davnina Norvežanima urođeno "pravo na lutanje": u povezanosti unutarnjeg i vanjskog, u kontinuitetu interijera i eksterijera, ona upravo izaziva na lutanje i nagrađuje šetača apstraktnim igrama i spektakularnim pogledom.
Zgrada Opere bila je doslovno kamen temeljac revitalizacije nekadašnje industrijske četvrti u Oslu i njezine transformacije u elitnu četvrt bogate kulturne ponude. U blizini je i Munchov muzej koji građanima Osla nije prirastao srcu poput zgrade Opere, nova knjižnica i nebrojeno mnogo drugih sadržaja. Kao prva zgrada izgrađena na području koje je ponovno postalo dio grada, nije samo vratila život u luku, nego je zaslužna i da je čitava luka sada čišća nego posljednjih sto godina. Toliko da je nova četvrt dobila i plaže, a morska flora i fauna postale se bogatije za čak četrdeset biljnih i životinjskih vrsta koje je otjerala industrija.
Zgrada Opere u Oslu, u svakom je slučaju, jedinstveni doživljaj i atrakcija koju ne smiju preskočiti ni oni koji prate modernu arhitekturu, ali ni oni kojoj o njoj nemaju pojma. Jer sve bitno što o njoj trebate znati, ova će vam zgrada prenijeti tako da to – osjećate.
