Vražji otok jedan je od otočića koji se pružaju duž obala Francuske Gvajane, prekomorskog departmana i regije Francuske u Južnoj Americi. Kažu da otrov dolazi u malim bočicama, pa je tako i ovaj vražji otok manji od pola kvadratnog kilometra. Danas izgleda kao grm nasred mora, no ne tako davno bio je otok iz horor-filma.

Bio je svojevrsna starija francuska verzija Golog otoka, kažnjenička kolonija u koju su od 1852. do 1953. godine francuske vlasti slale zatvorenike i političke protivnike. Premda je zatvor bio proširen na više lokacija, upravo je Vražji otok ostao simbol i utjelovljenje njegove okrutnosti prema čak 80.000 zatvorenika.

Glad, bolesti, nasilje i sifilis

Najpoznatiji "narodni neprijatelj" bio je Alfred Dreyfus, francuski časnik optužen za špijunažu 1894. godine. Premda za to nije bilo čvrstih dokaza, zbog antisemitske atmosfere ovaj časnik židovskog podrijetla poslužio je kao savršena žrtva. Kada se kasnije otkrio pravi krivac, brojne javne ličnosti – među kojima je bio i pisac Emile Zola – optužile su francuske vlasti za zločin, a u zemlji je umalo izbio građanski rat. Tek nakon nekoliko godina i dodatnih sudskih procesa Alfred Dreyfus je pomilovan, a dotad je gulio svoju nezasluženu kaznu na Vražjem otoku.

Alfred je bio rijetki sretnik koji je preživio svoju zatvorsku kaznu ovdje. Otok-zatvor bio je simbol okrutnog tretiranja zatvorenika, ali i bolesti kojima su podlijegali svi koji bi došli u potpuno novu, tropsku klimu. Biti poslan na Vražji otok često je značilo dobiti smrtnu presudu.

Zatvorenici su bili prisiljeni raditi i po 12 sati dnevno, zaštitari su ih premlaćivali, a često bi se potukli i međusobno. Ako bi imali sreće da im netko od rodbine ili prijatelja može poslati novac, zaštitari bi obično uzeli sebi četvrtinu iznosa. Tko bi pokušao pobjeći, bio bi ubijen na licu mjesta.

U pokušaju da ih dovedu u red i nauče "tradicionalnim vrijednostima" te možda potaknu na osnivanje obitelji, sredinom 19. stoljeća napravljen je eksperiment. Na otok je poslano 15 prostitutki kako bi motivirale zatvorenike. Došle su u pratnji časnih sestara, koje su ih čuvale. Ovaj eksperiment pokazao se kao velika greška jer nitko nije zasnovao obitelj, prostitutke su davale svoje usluge za rum, a otokom su se na kraju samo proširili sukobi među zatvorenicima i sifilis.

Zar je građanima Francuske ovo bilo normalno? Pa, oni doslovno nisu ni znali za ovaj otok. Tek kada se zatvorenik Rene Belbenoit vratio u Francusku 1938. godine i napisao memoare, stanovnici Francuske shvatili su što "imaju". Francuske vlasti obećale su kako će zatvoriti kompleks, no zbog izbijanja Drugog svjetskog rata to je palo u drugi plan. Tek je 1953. godine posljednji zatvorenik napustio Vražji otok.

Danas je Vražji otok – pogađate – turistička destinacija čije su zatvoreničke prostorije otvorene za posjet. A mogli ste ga vidjeti i na malim ekranima jer se pojavio kao referenca u serijama Frasier, The Wild Wild West i Futurama.

Malo je potrebno da ulice dobiju dušu: Ovaj umjetnik popravlja pločnike šarenim mozaicima Umjetničke intervencije na pločniku, Francuska - 1 Umjetničke intervencije na pločniku, Francuska - 2 Umjetničke intervencije na pločniku, Francuska - 9 +5 Umjetničke intervencije na pločniku, Francuska - 4

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju