S ranim jutrom zaputile smo se prema Požeško-slavonskoj županiji kako bismo iskusile ljeto na kopnu. U dva dana odlučile smo proći cijelu županiju. Popis onoga što smo željele posjetiti i vidjeti bio je poprilično dug. No veselile smo se svakoj stavci i s nestrpljenjem iščekivale što nam ona donosi.
Vrata Zlatne doline
Ako je što pravo slavonsko, onda je to bećarac, pa je naša prva postaja bio trg posvećen upravo toj zaštićenoj nematerijalnoj kulturnoj baštini. U bojama slavonskih polja, s gledalištem koje samo čeka da zaori pjesma, Trg bećarca ponos je grada Pleternice. Na vratima tzv. požeške Zlatne doline, u tom simpatičnom gradiću za svakoga se nešto pronađe. Odmah uz Trg bećarca nalazi se interpretacijski centar Terra Panonica. Nekad staro i derutno kino danas je interaktivna poslastica koja će oduševiti velike i male jer vraća 24 milijuna godina u prošlost. Posjetitelje upoznaje s velikom bioraznolikošću biljnih i životinjskih vrsta i nalazištima fosila Panonskog mora.
Kao i ostatak županije, Pleternica je poznata po vinima. Okružena vijencem gorja, idealna je za uzgoj vinove loze. Vozeći se kroz vinograd, nismo mogle ne primijetiti ruže uz svaki red vinove loze. Saznale smo da su one zapravo zaštitnice vinograda, upozorit će na pojavu bolesti dva do tri dana prije nego što ona zahvati vinovu lozu. Na vrhu brežuljka predahnule smo u prekrasnoj otvorenoj kušaonici vinarije Markota, s koje se pruža nevjerojatan pogled. Kako se od tamo nismo dale maknuti, naručile smo si hladnu platu slavonskih specijaliteta iz krčme Zlatni lug. Upravo ona nosi oznaku Okusi Zlatne Slavonije.
Grad bogate povijesti i kulture
Smještena uz obronke Požeške gore, jednog od pet gorja koje je kao prsten okružuju, Požega je jedini komadić beskrajne ravnice smješten usred brdskog masiva. U glavni grad Požeško-slavonske županije može se ući sa sve četiri strane svijeta, a svaki ulazak otkriva drugi dio kulturne baštine, da bi se sva ljepota slila na jedinstveni barokni trg kojim dominira Zavjetni spomenik Svetog Trojstva. Iza glavnog trga pronašle smo još jedan, i to novouređeni, Trg svete Terezije Avilske. Sjele smo u hlad ispod drveta stoljetnog ginka i uživale u pogledu na istoimenu katedralu i spomenik fra Luke Ibrišimovića, Požežanina koji je ovaj kraj oslobodio od Turaka. Taman kad smo htjele nastaviti svoju pustolovinu, primijetile smo muzej. Dijecezanski muzej posjeduje zavidnu sakralnu zbirku, među kojom se nalazi slika Franje Ksaverskog neprocjenjive vrijednosti. U njemu se također može vidjeti zbirka moderne i suvremene umjetnosti koju tvori Galerija Požeške biskupije s donacijama slika i kipova pojedinih umjetnika.
Požega je inače poznata kao grad okusa jer tijekom svih godišnjih doba nudi svojim gostima niz manifestacija. Od Vincelova u siječnju, Grgureva u ožujku, Aurea festa na kraju ljeta do Adventa u prosincu.
45. paralela i graševina
S razlogom na sam spomen Kutjeva odmah pomislimo na vino, a dio je to puta koji nikako nismo željele propustiti. Ovaj je vinorodni kraj poznat prvenstveno po graševini. Vinogorje Kutjevo ubraja se među najkvalitetnija hrvatska vinogorja, a to pokazuju mnoga zlata kojima je nagrađivana prvenstveno graševina. Čini se da ima nešto u toj 45. paraleli na kojoj se vinogorje nalazi. Ista je to paralela na kojoj se nešto zapadnije prostiru svjetski poznata vinogradarska područja kao što su Piemont, Val du Rhone, Bordeaux i Oregon.
Obilazak vinarije Kutjevo nije mogao proći bez odlaska u vinski podrum iz 1232. godine. Baš onaj u kojem su, kako tri stoljeća stara legenda kaže, carica Marija Terezija i barun Trenk proveli cijeli tjedan. O tome svjedoči i udubljenje kamenoga stola koje je nastalo u žaru ljubavi. Ljubazni domaćini pokazali su nam i svoju najveću bačvu koja je još u funkciji, a u nju stane oko 53 tisuće litara vina. Nakon obilaska same vinarije uputili su nas prema vidikovcu Vile Vinkomir. Samo nekoliko minuta vožnje dijelilo nas je od mjesta s kojeg se prostire prekrasan pogled na kutjevačke vinograde.
Kako smo kušali graševinu najstarijeg podruma ovoga kraja, šteta bi bilo ne obići i najmlađu vinariju o kojoj se daleko priča. Osim što je krasi svjetski dizajn čiji pogled očarava, vinarija Galić posjeduje i najsuvremeniju tehnologiju u proizvodnji vina. I tu nije kraj jer, kako vlasnik Josip kaže, vino uvijek ima svoje skrivene strane, mistične točke te cijeli mikrokozmos ukusa. A to se može reći i za njegovu vinariju u kojoj sa svakim posjetom otkrijete nešto novo i neočekivano.
Prvi dan izleta završile smo uz riječne specijalitete na prekrasnom obiteljskom imanju Schön blick. Prvi smo put isprobale riblji paprikaš i ostale pozitivno iznenađene. Za glavno jelo naručile smo šarana, smuđa i soma uz krumpir s blitvom. Slavonski su to specijaliteti na koje ćemo sigurno ponovno doći. Sva sreća da je kućica na jezeru bila odmah iza restorana jer smo u tom trenu bile spremne za krevet.
Južni obronci Papuka
Na južnim padinama Papuka, od sela Vrhovci do Velike, pronađeno je najviše miocenskih naslaga s fosilima koji svjedoče nekadašnjoj obali ''Slavonskog arhipelaga''. Kako bismo saznale nešto više o tome, otišle smo u Kuću Panonskog mora. U izložbeno-edukativnoj dvorani koja se sastoji od interaktivnih ekrana i stvarnih izloženih fosila pronađenih na Papuku upoznale smo se s podmorjem, obalom i kopnom u miocenu i vidjele kako se Papuk razvijao od tada do danas. Bilo je zanimljivo prisjetiti se tko je sve živio ovdje milijunima godina prije nas i kako je sve to dočarala tehnologija današnjeg doba.
Doživjeti okružje svim čulima može se samo putujući na dva kotača pa smo tako do sljedeće stanice krenule biciklima. U dolini potoka Dubočanka, u prekrasnom Parku prirode Papuk, na četiri tisuće kvadratnih metara nalazi se prava adrenalinska poslastica. Umjetna stijena, drvene gljive, viseći mostovi i mreže, leteći skateboard i zipline, sve smo to isprobale u adrenalinskom parku Duboka. Pustolovi svih generacija ovdje mogu okusiti aktivni odmor u pravom smislu te riječi i pritom podići razinu adrenalina. Mi smo svoju spremnost testirale na jednom od dvaju vrhunski opremljenih poligona. Istini za volju, otišle smo na onaj od devet elemenata koji je namijenjen djeci, ali samo zato što onaj za odrasle ima dvanaest poligona, a znale smo što nas sve čeka drugi dan našeg izleta pa nismo htjele pretjerivati. To nam je ostavilo prostora da se svakako barem jednom vratimo ovdje i okušamo u nešto zahtjevnijem izazovu.
Od silne smo akcije i ogladnjele pa smo na ručak otišle kod gospodina Darka. Njegovo imanje Larva nalazi se u selu Trenkovo, a svojim će rustikalnim štihom očarati sve koji kroče na njega. Osim harmonije koju je stvorio na obiteljskom komadu zemlje, gospodin Darko vrstan je kuhar, a od mirisa njegove peke i siti ogladne. Uživale smo u pečenom krumpiru i kobasicama te u domaćem soku od bazge. Kad smo mislile da mjesta za hranu više nema, donio nam je i štrudle od jabuka i sira kojima nismo mogle odoljeti.
Prva kovnica novca u Hrvatskoj
Site i sretne, putovanje smo nastavile prema Pakracu. Upravo se tamo kovao prvi novac u Hrvatskoj. U pakračkoj kovnici novca od 1256. do 1260. godine kovao se slavonski banovac. Vjeruje se da je upravo pakračka kuna bila inspiracija današnjem hrvatskom novcu. Naime, prije pojave kovanog novca kunino se krzno koristilo kao platežno sredstvo. Slavonski banovac pokušale smo iskovati i same pod palicom kovača i budnim okom templara, a zatim smo u Muzej grada Pakraca otišle vidjeti kako je izgledao onaj pravi iz 13. stoljeća. Iako puno manji i puno vrjedniji s obzirom na to da se radio od srebra, mi smo bile zadovoljne sa slavonskim banovcem od aluminija jer smo ga mogle ponijeti kući za uspomenu.
Na muzejskom tavanu čuva se i jedan zaista poseban predmet, riječ je o izumu, alarmnom satu Konstantina Haidenegga. Konstantin je bio direktor Kraljevske pošte i brzojava u Pakracu krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a upravo je njegov alarmni sat patentiran 1896. u čak dva inozemna patentna ureda, u Velikoj Britaniji i Švicarskoj.
Muzej grada Pakraca nalazi se u kompleksu kurije Janković. Taj je kompleks važan zbog toga što nigdje u Slavoniji uz dvorac nije očuvan i znatniji gospodarski kompleks. Šetajući dvorištem mogle smo samo zamišljati kako su izgledala okupljanja kazališne družine u doba obitelji Janković. Sigurno bi nam zabavan bio laki humor s početka 19. stoljeća.
Iz grada smo pobjegle u Planinarski dom Omanovac, koji se nalazi samo 6 kilometara od centra. To je svakako jedno od najspektakularnijih mjesta u Slavoniji. Uživale smo u sladoledu i u pogledu na zelenilo koje se spaja s plavim nebom. S tog se brda za lijepa vremena vidi i Sljeme, a oni koji su tamo domaći rekli su nam da je ipak najljepše s njega promatrati zalazak sunca. U zelenilu Omanovca možete roštiljati, igrati nogomet, košarku, odbojku ili badminton, a za najmlađe je tamo i veliko igralište. Mi smo se popele damski – automobilom, ali ako se odlučite planinariti, trebat će vam oko dva i pol sata do vrha.
Odmaralište za dame i gospodu
Zadnja je stanica našeg putovanja Državna ergela Lipik. Zgrada ergele zaštićeno je kulturno dobro u kojem se nalazi 60-ak prekrasnih lipicanaca. Čim smo stigle, na otvorenom nas je dočekalo mnoštvo kobila s ždrjebadi. Pogled na njih teško je nadmašiti, ali čekala nas je vožnja kočijom kroz poznati turistički i lječilišni grad kojoj smo se iznimno veselile. Dođete li ovamo, to je samo jedna od turističkih ponuda u kojoj možete uživati.
Te plemenite životinje postale su dio tradicije u Slavoniji i rijetko koja manifestacija prođe bez njih. Barokni je to konj poznat po plemenitoj i čvrstoj tjelesnoj građi koji je postao jedna od najstarijih i najpoznatijih pasmina konja u Europi. Nas su kroz Lipik proveli lipicanci Trompeta i Kondersano. Prošli smo kroz prekrasni park Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju koji je nastao krajem 19. stoljeća. Perivoj koji nas je očarao do danas je sačuvan na izvornoj površini i bez bitnih promjena. Bio je to savršen kraj našeg dvodnevnog izleta u Požeško-slavonsku županiju o kojem ćemo još dugo pričati.
