Galerija
Smješten na sjeverozapadu Hrvatske, s nešto više od 40 tisuća duša, deseti je grad u Hrvatskoj po veličini. Iz Zagreba se do njega dolazi autocestom za otprilike sat vremena, a ako želite skoknuti do Mađarske, na granici ste za pola sata. Ljudi iz ostatka zemlje ga najčešće posjećuju krajem kolovoza, kad se već tradicionalno u njemu održava Špancirfest, no moje iskustvo je takvo da bih mirne duše preporučio jednodnevni izlet ovdje i van poznatog festivala.
Prvi susret s Varaždinom (vjerojatno će uvijek ostati i pitanje kako se pravilno izgovara ovaj grad) imao sam još davne 2000., prilikom maturalnog putovanja u osnovnoj školi. Iako mi je i sad posve nevjerojatno da su u školi izabrali smještaj u Tuheljskim toplicama ispred posjete Dubrovniku, nije taj put ispao ni toliko loš, jer se s 15 godina i s ekipom baš i ne diviš dubrovačkim zidinama, već su ti na pameti neke druge stvari.
Bilo kako bilo, iz „baze“ smo išli posjetiti Varaždin, a sjećam se kako smo od znamenitosti posjetili – groblje. Da, tad mi je na to bilo smiješno gubiti vrijeme na to, ali varaždinsko groblje, koje sam obišao ponovno prije par godina – vrijedno je posjeta. Naime, broj različitih biljnih vrsta koje se ovdje nalaze i rastu u kombinaciji s lijepom arhitekturom, čine groblje ugodnim mjestom za odmor i šetnju (koliko god ovo zvuči oksimoronski).
Skladan i uredan grad
Zgodan je i sami centar – ne prevelik, ali skladan i uređen. Čim započne buđenje proljeća i dođu topliji dani, vrijedi prošetati Korzom, središnjim gradskim trgom, te na njemu i sjesti i popiti kavu. Oni zaljubljeni u arhitekturu sigurno znaju kako je Varaždin poznat kao barokni grad, ćemu svjedoče i brojne palače. Uz palaču Drašković koja se nalazi na spomenutom Korzu, poznate su i palače Prašinski – Hermage, Herzer i Patačić. Da, da, ipak je ovaj grad jedno kratko vrijeme, pred kraj 18. stoljeća, bio i glavni grad Hrvatske.
Ipak, najveća je znamenitost tvrđava Stari grad, u kojoj je danas smješten i gradski muzej, pa zavirite. Čest je motiv razglednica, a oni stariji možda će je se sjetiti s poleđine novčanice od nikad (prežaljenih) 5 kuna. Kad je o znamenitostima još riječ, recimo i jednu zanimljivost. Varaždin je treći grad u Hrvatskoj nakon Splita i Nina u kojem se nalazi spomenik Grguru ninskom, djelo Ivana Meštrovića.
No, dosta više kulture, ajmo malo na gastronomiju. Moram reći da sam jako fino jeo u restoranu Bedem koji ima i izvrsnu terasu. Jela su ukusna, porcije solidne, konobari ljubazni, tako da ako sjednete ovdje nećete pogriješiti. Jedno od hit mjesta unazad koju godinu je i The Family, restoran koji je otvorio izbornik naše nogometne reprezentacije Zlatko Dalić. Interijer je moderan, s obzirom na memorabiliju svidjet će se svim ljubiteljima nogometa, a i meni koji nudi pizze, ali i bifteke – zadovoljit će razna nepca.
Kako sam spletom okolnosti imao priliku i u zadnje dvije godine dvaput noćiti u Varaždinu, ako slučajno planirate ostati, topla preporuka ide za hotel Arbia Dorka Heritage Palace. Da, smješten je u palači u centru, sobe su jako komforne i lijepe, a doručak je takav da ga se ne bi posramili ni puno skuplji i razvikaniji hoteli. S druge strane, pansion Maltar baš i ne bih preporučio, prije nego naprave temeljitu obnovu. Ako slučajno u međuvremenu i jesu, tim bolje, jer je mjesto zbilja izgledalo kao da ste ušli u vremensku kapsulu i vratili se u sedamdesete godine prošlog stoljeća.
Jesu li ovo najveće krafne u Hrvatskoj? XXL slastica zbog koje se vrijedi ranije probuditi
