Kao što postoje Svjetsko nogometno prvenstvo i Olimpijske igre, postoje i natjecanja koja su razvili neki narodi svijeta, a koja su prilagođena uvjetima u kojima oni žive. Jedno od takvih zanimljivih događanja su tzv. Nomadske igre koje se održavaju svake dvije godine.
Riječ je o natjecanju u tradicionalnim sportovima središnje Azije. To su primjerice ališ i kourach (hrvanje), salburun (lov na ptice), shagai (igre koje uključuju zglob koze ili ovce), utrke konjima i hrvanje na konjima, društvene igre zvane „toguz korgol“ i „mangala“…
Igre su obično popraćene brojnim drugim manifestacijama koje održavaju kulturu i etnički identitet sudionika: folklorni plesovi, glazba, svojevrsne „modne revije“, etno-bazar s domaćim proizvodima i rukotvorinama, recitacije narodne poezije i legendi te muzeji na otvorenom. Povodom održavanja igara obično se podižu sela iz temelja.
Premda zvuči kao lokalni običaj u koji se nema tko miješati izvan središnje Azije, bilo je tu zanimljivih gostiju. Osim država čije ime završava na „stan“, te Irana, Rusije, Ukrajine, Gruzije, Mongolije i drugih, bilo je tu sudionika sa svih strana svijeta, uključujući i neke naše susjede.
Mađari su tako po broju osvojenih medalja za sada na osmom mjestu, a Srbi na četrnaestom. Dobro kotiraju i Slovaci, Kinezi, Bugari i Nijemci, a morat će se dodatno potruditi Poljaci, Argentinci, Brazilci, Japanci… Na zadnjem mjestu, sa samo jednom osvojenom medaljom, nalaze se Norvežani, Nizozemci i Singapurci.
Prvi puta igre su održane 2014. godine, a domaćini su do sada bili Kirgistan (tri puta) i Turska. Igre okupljaju oko 60 zemalja s više od 1 200 sudionika, a preko TV ekrana prati ih oko 500 milijuna ljudi. Procjenjuje se kako će na idućim Nomadskim igrama sudjelovati oko 3 tisuće natjecatelja iz 77 zemalja.
Nomadske igre najveći su međunarodni događaj u Kirgistanu koji je i pokrenut na inicijativu ove države. Namjera je bila očuvati nomadsku kulturu, naročito u današnjem globaliziranom svijetu gdje se stari običaji brzo gube.
Sljedeće Nomadske igre održat će se 2024. godine u Kazahstanu. Imate dovoljno vremena za pripremu, a najbolji dio je taj – barem po svjedočanstvima sudionika prijašnjih igara – što nije riječ o nesnosnom i isforsiranom turističkom spektaklu, već autentičnom događaju koji prvenstveno okuplja domaće ljude, a svima ostalima omogućuje da vide nešto potpuno novo i originalno.
Nije naodmet spomenuti ni uživanje u bogatoj domaćoj gastro ponudi, a ni činjenicu da je upad - besplatan 😉
