Galerija
Uvijek je dobro vrijeme za posjet Portugalu, ali ako se ne želite topiti na asfaltu dok razgledavate gradske znamenitosti bolje je izbjeći najtoplije ljetne mjesece. No za veliki godišnji reset na plažama srpanj i kolovoz dobar su odabir jer inače hladniji ocean dopušta ugodnije kupanje. Ti mjeseci su i skuplji od siječnja i veljače, kada su jeftinije cijene letova i smještaja, ali ako vam budžet predstavlja važniju stavku, dobar su povod za bijeg od bljuzge i zimskog bluesa.
Pod ljubičastim krošnjama
Svibanj je osobito lijep u Lisabonu, kada procvjetaju drvoredi ljubičastih krošanja na ulicama i trgovima. (Gotovo kao) pandan japanskim trešnjama, predivne jacarande daju pomalo impresionistički ugođaj gradu. Doduše, neki kažu i pinkicu psihodeličan, ali najbolje je da procijenite sami. Posve subjektivno, baš kao i pitanje o tome koji grad posjetiti ili dati li vremensku prednost Lisabonu ili Portu.
Planiranje budžeta i itinerara
Lisabon se često reklamira kao jedan od najjeftinijih gradova u Europi pa možete pomisliti kako vam i ne treba velik budžet za smještaj, razgledavanje i hranu. Logično, ako ćete spavati u hostelu i jesti na piknicima u gradskim parkovima hranu koju ste kupili u dućanu onda ćete proći jeftinije nego u brojnim europskim gradovima, ali ako želite i razgledati znamenitosti, vozikati se u podzemnoj, posjetiti ciljane izložbe ili događanja tada treba nešto i potrošiti. Kad kažem jeftino pomislim na Vijetnam ili Tajland, ali Portugal je cjenovno ipak sličniji Zagrebu.
Ako ste ograničeni vremenom, jedan od najvećih izazova prilikom posjeta Portugalu je slaganje itinerara. Koliko dana potrošiti na Lisabon, a koliko na Porto? Sintru treba vidjeti definitvno, ali Cascais? Isplati li se putovati do Nazaréa i promatrati goleme valove, adrenalinsku poslasticu za surfere? Neki će poželjeti otići u Fátimu… Stoga nije na odmet potrošiti nešto vremena na planiranje.
Cake oko posjeta Sintri
Sintra je definitivno „must-see“, i ne samo zbog palače Pena koja izgleda kao dvorac iz nekog super crtića. Volite li pješačiti i istraživati prirodu, ovdje ćete imati što za raditi. Do Sintre je najbolje krenuti što ranije ujutro kako biste izbjegli gužve, stigli šetati, razgledavati i jesti jer je turista more.
Čak i ako online kupite ulaznice (što se toplo preporučuje) provest ćete neko vrijeme u redu. Računajte na oko pola sata čekanja za ulaz. Vrste ulaznica mogu zbuniti jer možete birati između palače i vrtova ili samo vrtova pa mnogi pomisle kako u drugoj, jeftinijoj varijanti ne mogu posjetiti terase i zidine palače, što nije slučaj. Sa skupljom ulaznicom moći ćete ući u namještene prostorije koje mogu biti zanimljive, ali najbolji dio je vrzmanje zidinama i guštanje u pogledima na okolicu.
Do Sintre možete jednostavno doći iz centra Lisabona. Sjednite na vlak i za manje od sat vremena stići ćete na destinaciju. U dolasku ili odlasku možete prošetati centrom, primjerice skoknuti u ljekarnu po kremu za sunčanje ako vas iznenadi portugalsko sunce :) - ali mudro je požuriti kako biste imali više lufta oko drugih znamenitosti.
Potom možete loviti autobuse za Penu, Monserrate, Castelo dos Mouros, ili predivno imanje Quinta da Regaleiru gdje se vrijedi spustiti spiralnim stepenicama koje se uzdižu na 27 metara visine u golemi mistični bunar koji je služio za inicijacije tijekom različitih rituala, razgledati dvorac, vrzmati se pećinama i u šetnji pronalaziti fontane i jezera.
Ogladnite li, na povratku se nalazi sjajan restorančić na terasi s lijepim pogledom - Tascantiga do kojeg treba manje od deset minuta hodanja. I tu će vas dočekati red, ali možete skratiti čekanje tako da uzmete neki od ponuđenih jelovnika na papirima i označite mala jela koja želite naručiti.
Poleti li vam ruka i križići krenu šarati chorizom, hobotnicom, rakovima i (fantastičnim) sirom, konobar će vam jasno dati to znanja kako vam je to previše, prekrižiti par komada i reći kako ćete ostatak dobiti ako ćete kasnije još uvijek biti gladni. Gotovo kao Seinfeldov "Soup Nazi", ali na baš simpatičan način.
Cabo da Roca i Cascais
Cabo da Roca, najzapadnija točka Europe također vam je na raspolaganju autobusom iz Sintre. Vožnja traje nešto manje od sat vremena, a dočekat će vas svjetionik, hridi, ocean i pogled do Amerike 😊. Navodno se može podići i certifikat kako biste dobili potvrdu da ste bili tamo gdje završava kopno i počinje more, ali osim meditacije ili uživanja u prirodi nema puno toga što možete raditi.
Istim autobusom kojim ste došli (403) možete produžiti do Cascaisa, razgledati ga i vratiti se vlakom do Lisabona. Odlučite li se na tu varijantu sjednite na desnu stranu u vlaku jer je pogled kroz prozor na ocean predivan.
Bairro Alto
Najbolji način za istraživanje Lisabona je pješice, a ulice su zbilja strme pa su udobne cipele topla preporuka, pogotovo ako pretjerate s isprobavanjem koktela ili bogate ponude najrazličitijih craft piva.
Điranje kultnim tramvajima je jedna od mogućnosti (ne smeta li vam gužva), a jednako ih je fascinantno gledati kako se vuku uzbrdicama. (Osim zbog tramvaja) u četvrti Bairro Alto se vrijedi zadržati u popodnevnom ili večernjem izlasku. Rijeke potpuno različitih, dobro raspoloženih ljudi koji sjede na stepenicama, stoje na ulicama, smiju se, pijuckaju i razgovaraju ovom dijelu grada daju jedinstvenu energiju zbog koje je lako sanjariti o preseljenju u Lisabon.
Najbolji pastéis
Jedno od mjesta koje vrijedi vidjeti je i Toranj Belém do kojeg možete doći autobusom ili tramvajem iz centra. Izgrađen je u obrambene svrhe na ušću rijeke Tajo u ocean. Nekada je stajao na otočiću kraj obale, no s vremenom se prirodnim nasipanjem ušća približio obali i zbilja predstavlja fantastičan prizor. U blizini je i Pomorski muzej, kao i Samostan svetog Jeronima.
U Lisabonu je nemoguće ne primijetiti male hrskave poslastice od lisnatog i karamelizirane kreme - pastéis de nata, a najbolju varijaciju ove poslastice naći ćete upravo u Belému. Nekoć skromna pekarnica koja je još u 19. stoljeću pekla kruh i slastice za potrebe samostana, danas je omiljeno mjesto za slatki Pastéis de Belém, a to pokazuju i suludi redovi. Čekanje možete drastično skratiti tako da uđete u poseban dio gdje se prodaju za van i pojesti ih primjerice u parku nedaleko od belemskog tornja uz piña coladu koja se prodaje na ulici. Poslužuje se u ananasu i ne vrijedi te novce jer više podsjeća na smoothie nego koktel, ali ako vam zatreba „refill“ na nekim štandovima ga nude besplatno. Osobito je lijepo ako potrefite kakav festival ili koncert pa je lako zaboraviti kako stigne vrijeme da se krene dalje.
Najveći akvarij i žičara
Još jedan od kvartova vrijednih vremena u Lisabonu nalazi se na istoku, uz obalu Teja. Park nacija (Parques das Nações), kolokvijalno poznat i kao Expo moderna je četvrt sagrađena za potrebe održavanja svjetske izložbe Expo 98.
1998. godine ondje su niknuli paviljoni, koncertna dvorana, željeznička stanica Oriente – i najveći akvarij u Europi. Oceanário de Lisboa s vremenom je postao glavna atrakcija grada, a nekoliko godina zaredom posjetitelji su ga proglašavali najboljim u Europi. Volite li životinje, nemojte propustiti Oceanário u kojem možete chillati satima.
Ondje stanuje 25 tisuća riba, sisavaca i morskih ptica. Sjednite na klupe ili se udobno smjestite na podu i promatrajte morske pse, velikog bucnja (najveću ribu koštunjaču), mante kako plahutaju u ogromnom akvariju što prima dovoljno vode da se napune četiri olimpijska bazena.
Vani će vas dočekati puffini i pingvini, kao i razigrane vidre koje se valjaju u vodi i trljaju šapicama. Na izlasku možete kupiti i neki od bezobrazno skupih suvenira ili zaključiti da niste bili toliko loši ljudi prema svojim prijateljima i potražiti neke jeftinije stvarčice negdje drugdje.
Uz ulaznicu za Oceanário možete kupiti povratnu ulaznicu za žičaru. Za opuštajuću vožnju odaberite dan kad nema vjetra, a na drugoj strani možete prošetati, nešto pojesti i popiti prije povratka na iduću destinaciju. Ocjene većine restorana i kafića na Tripadvisoru ne obećavaju puno, ali uvijek možete popiti piće. ili kavu.
Preskočiti Marvilu?
Odlučite li se za Marvilu, četvrt u susjedstvu Oceanária, o kojoj se piše kao kreativnom i alternativnom lisabonskom Brooklynu, javite nam naiđete li na nešto uzbudljivo. Okej, osim murala koji su zbilja odlični i štimunga kao da ste zalutali među kakve filmske kulise. Uz sav trud, nije se ukazalo kakvo zanimljivo mjesto na kojem se treba zaustaviti pa je put dalje odveo prema Alfami, najstarijoj četvrti u kojoj je nastao fado, još jednom od dijelova grada koji potvrđuju kako Lisabonu ne nedostaje šarma i pozitivne energije. Imate li sreće, naići ćete na kakvog uličnog svirača, zavući se u hlad s pogledom na grad i samo guštati u trenutku...
