Galerija
U ove dane kad živa na termometru pokazuje neugodno niske stupnjeve, red je maštati o toplijim krajevima. Ili čak, bolje se i prisjetiti nekog od njih. Tako me sjećanje vratilo u ljeto gospodnje 2017. godine, kad smo se bolja polovica i ja zaputili put Portugala.
Bilo je to lijepo vrijeme za putovanja, bez puno poteškoća prilikom planiranja, tek brzinsko gledanje „gdje bi, što bi“ i biranje destinacije. Danas s troje djece, to izgleda jako daleko, no sve u svoje vrijeme.
Znam da smo se za Portugal doslovno odlučili brzinski, vidjeli kad smo na godišnjem i uzeli kartu koja povezuje Budimpeštu i Faro. Da, povoljnih karata kod niskobudžetnih avioprijevoznika nije bilo za Lisabon, ali kako smo vidjeli da je grad Faro na samom jugu zemlje (regija Algarve) udaljen dva i pol sata vožnje od portugalske metropole, odlučili smo se uzeti povratnu kartu za Faro.
Autobus nas je istu večer odveo do Lisabona, koji nam je bio baza sljedećih dana. A kako je o Lisabonu već mnogo puta sve rečeno, o tvrđavi Belem, o famoznoj četvrti Alfama, te o specijalitetima poput pastel de nate, ovaj put ćemo to preskočiti te se fokusirati na dva mjesta koje je grijeh preskočiti kad ste u Lisabonu – Sintri i Cabo de Roca.
Čarobna Sintra
Sintra, gradić udaljen tek 20-ak kilometara od Lisabona u najmanju ruku je čaroban. Grad su osnovali Mauri još u 8. stoljeću čemu i dan danas svjedoči jedna od najpoznatijih gradskih građevina – Maurska utvrda. Tu su još i ostale brojne palače, od kojih smo posjetili neogotičku Quinta da Regaleira, te palaču Pena. Do same Pene se ima penjati solidnih pola sata, a iskreno, koliko god je izvana impresivna, iznutra na mene i nije ostavila neki poseban dojam. Dodatno, ako ne želite šetati, u to doba su se za par eura nudili prijevozi brojnim tuk – tukovima, a moguće je i uskočiti u autobus.
Do same Sintre iz Lisabona je i više no lagano doći – vlakovi voze toliko često da imate dojam da je riječ o redovnim linijama gradskog prijevoza, a vožnja traje tek nešto više od pola sata. A kad ste već tamo, grehota se i ne zaputiti na najzapadniju točku Europe – Cabo da Roca. Do rta je lako doći, polasci iz Sintre (ako Internet ne laže sad) idu otprilike svakih sat vremena, a vožnja traje 40 minuta. Moj savjet je svakako da bez obzira na godišnje doba uzmete jaknu koja će vas štititi od vjetra. Naime, gadno, gadno puše.
E sad, unatoč vjetru, ovo mjesto je čarobno i rado bih ga posjetio opet. Stojite na liticama višima od 100 metara i gledate u plavi beskraj jer se pred vama širi moćni Atlantik i baca valove od nekoliko metara. Da, ovo je jedna od onih stvari gdje prirodne ljepote dolaze do punog izražaja i gdje ne preostaje ništa drugo nego diviti se majci prirodi.
Okrugle keltske kuće u jedinom portugalskom nacionalnom parku koje se još sjećaju života prije Rimljana
