Mnogi od nas sjećaju se svog prvog ledenjaka: onog s ekrana koji je uništio neuništivi Titanic. Od tada ih pamtimo kao moćne, opasne, bijele gromade… No, jesu li zaista svi bijeli? Zvuči kao da pitate je li nebo uistinu plavo. No, u prirodi stvari često nisu onakve kakve se na prvi pogled čine...

Bijeli ledenjaci (I plavi. Nekad zeleni. Može i crni.)

Ledenjaci su ledena tijela koja se pod vlastitom težinom kreću ili kližu, te pritom skupljaju sa sobom dijelove stijena ili prašine. Čak 99% leda na Zemlji nalazi se u polarnim regijama. Najmanji dio raspoređen je po kontinentima, na vrhovima planina.

Svi ih uglavnom zamišljamo bijele, zar ne? No, iako oni najčešće jesu bijeli, ledenjaci zapravo ne zaziru od boja. Stoga nije neobično ugledati plavi, ali i žućkasti, zelenkasti ili čak šareni ledenjak.

Boju dobiva pri spoju molekula vode s određenim spektrom svijetlosti, a pritom se može sjajiti poput dragog kamena ili biti muljav poput zaleđene blatne rijeke. Kada ih vidite u bojama, najčešće će ledenjaci biti plavkaste boje.

Zelenkastu ili žućkastu boju imaju neki ledenjaci i sante nastale od smrznute morske vode koja u sebi ima mrtve morske stanice ili prašinu bogatu željezom. Ono što zavarava jest bijeli kaput koji imaju jer su prekriveni snijegom.

Postoje i crni ledenjaci. Oni dobivaju svoj opaki imidž zahvaljujući ledu koji je čist, bez mjehurića zraka te zbog toga mogu apsorbirati dovoljno svijetlosti da bi se činili crni. Drugi razlog može biti nanos vulkanskog pepela na površinu.

Jedan takav ledenjak možete primjerice vidjeti u Argentini. Ondje tepih na vrhu samo skriva crnilo ispod sebe koje se može vidjeti sa strane planine, poput odrezane kriške torte.

A sada, jedan neobičan fenomen. Iako se ne radi o ledenjaku, smješten je na ledenjaku. Tek nedavno otkriven je uzrok čudne pojave, pa ako se ikad odvažite na polarnu ekspediciju, nemojte ga zaboraviti.

Krvavi slap

Krvavi slap izvire iz ledenjaka Taylor i pada s visine od 30 metara. Voda izvire iz jezera koje se nalazi ispod ledenjaka. Naime, ledenjak ga je prekrio još prije dva milijuna godina i „pričepio“ ga sve do danas. Bio bi to slap k'o slap da nije njegove pomalo morbidne boje. Cijeli prizor promatran iz daljine izgleda zastrašujuće i krvavo u toj bijelini.

Dugo vremena nije se znalo što uzrokuje ovu krvavu boju. Pretpostavljalo se da je riječ o nekakvim algama, no to nije bio slučaj. Tek prije nekoliko godina otkriveno je da se radi o vodi bogatoj ionima željeza koji oksidiraju na zraku.

Naravno, mnogi su odmah počeli zapitkivati može li se to posjetiti, tj. vidjeti. Odgovor je, barem zasad: može, ali samo helikopterom iz SAD-a ili Novog Zelanda. Postoji i opcija kruzera u Rossovom moru, a najlakše će vam biti ako se prijavite za stipendiju ili istraživačku ekspediciju. Zapravo, najlakše će vam biti da pogledate snimku:

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju