Vidjeli smo pustoši i vidjeli smo megalomaniju arapskih naftaša usred pustinje – no ovakvo nešto još nismo. A nije ni velik dio svijeta.
Shibam, grad nebodera usred jemenske pustinje, izgrađen je još u 16. stoljeću kao način obrane domaćeg stanovništva od napada beduina. Zbog toga Shibam nosi nadimak „najstariji grad nebodera na svijetu“.
Nekada je ovdje prolazila cesta koja je spajala velike gradove i kojom su kročile trgovačke karavane. Tragovi života potječu iz predislamskog doba, a o povijesti grada svjedoče džamija iz 10. stoljeća te dvorac iz 13. stoljeća.
Arhitekturu grada odlikuje blatna cigla koja je poslužila kao materijal za gotovo 500 zgrada od 5 do 11 katova od kojih su neke više od 30 metara.
U posljednjih 400 godina mnoge od njih prošle su nekoliko renovacija, no dobro se drže unatoč vjetru, kiši i vrućini koje konstantno troše materijal. Oko grada podignut je zaštitni bedem.
Iako je većina ulica preuska da bi kroz njih uopće prošao auto, upravo to omogućuje ugodan propuh vjetra ljeti kada temperature pređu 30°C. U gradu živi oko 3000 stanovnika, a u nekim zgradama živi i po 40 članova iste obitelji.
Smatra se jednim od najboljih starih primjera urbanog planiranja. Ulice su umrežene pod pravim kutem, a lijep vizualni izgled postignut je pažljivim planiranjem visine zgrada i pustinjskim bojama fasada.
Potpuno je izoliran od drugih gradova, ali njegova pozicija nije mogla biti bolja: nalazi se na najvišoj točki plodne zelene doline Hadramaut između dviju planina koje su mu pružale zaštitu.
Tijekom građanskog rata u Jemenu pretrpio je štetu zbog čega ga je UNESCO stavio na listu kulturne baštine pod ugrozom. Već nekoliko zgrada počelo se urušavati, a nastavi li se tim tempom, i stanovnici će polako početi odlaziti.
S obzirom da je grad preživio poplavu i napade Al-Qaede u posljednjih deset godina, svijet se nada da će prebroditi i ovu tragediju – no biti će potrebno puno više od nade.
