„Tko pogleda kartu i vidi gdje su Filozići, sve mu je jasno!“ poručuje Igor Zlatkov, (jedini) domaćin u ovom sjevernom dijelu Cresa. I doista, na 330 metara nadmorske visine, u srcu čarobne creske šume Tramontana s najljepšim pogledom na more i Istru, smjestio je svoju ljubimicu – Art Farm Filozići.
Nije lako jednostavno odrediti što ona sve jest. Kućice za najam u kojima možete uživati u potpunom miru, bez gužve, okruženi mirisima i tišinom Mediterana. Simpatični obiteljski OPG koji uzgaja vlastito povrće koje možete i kupiti. Gastronomska oaza u kojoj svojim gostima domaćin i domaćica kuhaju jadranske delicije. Mjesto na kojem možete degustirati odlična vina. Umjetnička kolonija kojoj su renomirani umjetnici iz cijelog svijeta poklonili svoja djela ostavivši ih u prirodi da im se svatko može besplatno diviti. Radionica drvenih rukotvorina koje služe za posluživanje hrane.
Ma, čudo malo! Ako ne vjerujete, provjerite u virtualnoj šetnji. 😉
Svaka dobra priča počinje bijegom u prirodu
„Supruga i ja htjeli smo se maknuti od grada i civilizacije“, tako počinje još jedna lijepa priča. „Kao skiper obišao sam sve jadranske otoke, no Cres mi se najviše svidio zbog svoje divljine.“
Krenulo je s jednom kućicom i dobrom ponudom, a danas su se proširili na nekoliko objekata. Ovdje su dvije kućice za najam, treća koja služi kao radionica, u četvrtoj se prave vino i sir te suši pršut…
Tko god dođe, oduševi se imanjem, labirintima suhozida, kozama koje slobodno trčkaraju između smokvi, zelenilom i plavetnilom koje se nadopunjuju.
„Svi nam kažu: Ajme, kako lijepo, veliko imanje imate! No u biti to gotovo ništa nije naše. Imanje je isprekidano puteljcima, stazom i suhozidom, pa je velik dio toga javno dobro, no kako nikoga drugog ovdje nema, mi održavamo suhozid i okoliš“, veselo nam objašnjava domaćin Igor.
Na sebe su preuzeli sve aktivnosti, pa čak i kuhanje svojim gostima. Igor radi glavna jela, a supruga Nevenka predjela i deserte.
„Mi smo daleko od prvih dućana i naselja s restoranima, tako da sami uzgajamo sve što nam treba i za svoje goste pravimo kompletnu ponudu. Jedina smo obitelj koja cijele godine živi ovdje na selu, što ne znači da smo sami jer uvijek netko dođe.“
Najbolje stvari nekad su najjednostavnije
A što je to na meniju? Teško je reći – ovisi o trenutku. Mame nas prizori dagnji, tartufa, pršuta, dimljene tune, domaćeg sira, malvazije… i prepuštamo kuhaču domaćinu koji zna najbolje. To dokazuju i povratne informacije gostiju koji se i sami rado vraćaju.
„Prošle godine ostala mi jr jedna fina uspomena u sjećanju. Bio nam je jedan naš dečko iz Istre s curom iz Barcelone. Mislim, Barcelona je poznata po vrhunskoj kuhinji i hrani, ekstremnim chefovima – u dobrom smislu naravno… A kad smo joj napravili jednostavnu stvar – povrće na lešo s maslinovim uljem iz Istre - ona se oduševila: 'Ajme, što vam je ovo? Kakvi su ovo začini?' Nikakvi začini! Samo prirodni uzgoj namirnica, a kad se skuha kako treba, pa bude hrskavo, to je to. Rekla je da takvo povrće nikad nije jela, a to su bili običan lešo krumpir, mrkva i tikvice!
Ili kad dođu roditelji s djecom pa stavimo palentu na stol i klinci pojedu sve, a roditelji se čude: „Pa kako, nikad ne žele jesti palentu!“
Kad vidiš da imaš mnogo ljudi koji se često i vraćaju, znaš da si na dobrom putu. Već ove godine na proljeće su ih zatrpali narudžbama, a nisu mnogo patili čak ni za vrijeme pandemije. Po Igorovim pričama, činilo se da ih je više iznenadio snijeg koji je pao ove godine u travnju nego kriza koja je prodrmala cijeli svijet. No ovo i jest svijet za sebe koji kao da plovi nekim drugim putem…
Kada čovjek i priroda stvaraju zajedno
Kako je u nazivu objekta „Art“, svakako valja obići i mali atelje koji se ovdje nalazi. U njemu domaćin izrađuje drvene rukotvorine za upotrebu u ugostiteljstvu, tj. za posluživanje hrane.
„Izlažem ih na sajmovima, tako da surađujem s mnoštvom restorana i hotela iz Italije, Slovenije, Austrije pa sve do Dubrovnika, koji kupuju naše proizvode“, objašnjava Igor.
No to je tek početak umjetničke staze koja ovdje vodi kroz šume do mora. Već 11 godina ovdje se stvaraju umjetničke kolonije: „Ovdje je prošlo oko 120 renomiranih umjetnika iz cijelog svijeta, pa imamo mnoštvo skulptura u prirodi, na otvorenom. Sve je u drvu, kamenu, keramici… Teme su razne, a umjetnike zovemo po preporuci, ovisno o temi koju odaberemo. Ljudi nam nekad dođu samo zbog toga!“
Puno smo dojmova, a tek smo zagrizli. Dio otoka oko Filozića, tj. sjeverni dio Cresa, zove se Tramuntana – najveća šuma na jadranskim otocima. Svi stari putovi su pročišćeni i mnoštvo je staza za planinare, pa se može hodati i istraživati danima. Doslovno. Čak i usred ljeta, po najvećim vrućinama, jer staze prolaze kroz duboke šume i hlad, a kad zaželite, samo se spustite do plaže na kupanje.
Za one u malo boljoj formi tu su i staze za planinski biciklizam, a za one koji žele klasiku – sunce, more, plažu, knjigu, tu je plaža Stara Porozina.
„Do nje treba malo prošetati, ali naši gosti obožavaju hodanje i aktivnosti te boravak u prirodi. Naročito Skandinavci i Slovenci, ne upale auto nijednom za odlazak do plaže. Ovo je uistinu mjesto za one koji vole prirodu“, objašnjava Igor.
Sve sjeda na svoje mjesto kada čujete njihovo geslo: Gvsto ergo svm – Guštam, dakle postojim!
