Rudnik u Raši ponovno je otvoren. Neće se iz njega više čuti detonacije, buka strojeva i vagona ili sirene koje javljaju nesreću, ali svi posjetitelji najmlađega istarskoga grada moći će čuti sve o njegovoj rudarskoj prošlosti i kroz pravu avanturu iskusiti ne tako davni život ovoga kraja.
Nakon radova koji su trajali godinu i pol i administrativne pripreme koja je trajala bar dvostruko dulje, dovršena je prenamjena nekadašnjeg rudnika ugljena u turističke svrhe, projekt u koji je Općina Raša uložila 870 tisuća eura, s ciljem da stvori "perspektivno, zanimljivo i turistički atraktivno područje" koje će živjeti s rudnikom i od njega… baš kao nekad.
Dio je radova bio vezan uz sam potkop Karlota, njegovo osiguranje i obnovu, a napravljen je i mali Muzej rudarstva s rudarskim stanom, koji dočaravaju rudarsku svakodnevicu u rudniku i izvan njega, a posjetitelji će jedan dan u životu rudara moći i sami okusiti u rudarskim turama koje će se održavati od 17. srpnja, dok će za stanovnike općine Raša biti organizirani Dani otvorenih vrata… ili okna, uz besplatan ulaz.
Grad Raša i izgrađen je zbog rudnika, a mjesto mu je odredila njegova blizina. Rudarska djelatnost na tome području seže još u doba Mletaka, a prva poznata koncesija za vađenje ugljena u dolini Krapna izdana je 1626. godine. Otad se kontinuirano odavde vadi ugljen, a nakon Prvog svjetskog rata, raspada Austro-Ugarske i dolaska Italije na vlast u Istri ugljenokop preuzima Opće ugljenokopno društvo Raša sa sjedištem u Trstu.
Po Mussolinijevu nalogu 1935. odobren je zajam od 5 milijuna lira za izgradnju naselja Raša. Odobrena sredstva bila su strogo namjenska - za izgradnju stambenih zgrada, škole, bolnice i vodovoda. Projektant novoga grada (radno mu je ime bilo Luburnia), zamišljenog odmah u produžetku Krapna, bio je tršćanski arhitekt Gustavo Pulitzer Finali, a čitav je grad izgrađen u samo 547 dana. Bio je planiran za dvije tisuće stanovnika, a predviđeno je i etapno širenje kojim bi dobio kapacitet za njih još četiri tisuće. Od 1928. do 1966., naime, u Rudniku Raša radilo je više od deset tisuća rudara.
Raša je tako grad-spomenik graditeljske industrijske baštine, izgrađen prema konceptu linearnoga industrijskog grada, ali i dobar primjer poštovanja i krajolika i tradicije toga kraja u korištenju kamena, kao i tradicijskih građevinskih elemenata. Naselje je izduženo i smješteno između ceste i potoka. Otprilike dvije trećine činile su radničke kuće koje je "urbani centar" odvajao od stanova poslovođa i vila upravitelja, a s druge strane potoka bila je industrijska zona i upravna zgrada rudnika.
"Urbani centar" činile su javne zgrade poslagane oko glavnog gradskog trga: crkva sv. Barbare, zaštitnice rudara, zgrada općine, hotel s kavanom, pošta i dvorana za slobodno vrijeme, a grad je imao i bolnicu, školu, vrtić, telefonsku centralu, kino, javni bazen, vodovod, kanalizaciju, gradsku rasvjetu, javni pisoar, most, ceste.
Danas je "urbani centar", glavni raški trg, bogatiji za mali muzej rudarstva, Centar Arsia, koji posjetiteljima ne predstavlja rudarsku baštinu samo strogo dokumentaristički, već nudi cjeloviti, autentični doživljaj nekadašnjeg života i rada rudara iz Raše i raškoga kraja.
Muzej vjerno dočarava ulazak u rudarsko okno i mrak rudnika, a realistična atmosfera stvorena je i detaljima poput originalnih tračnica po kojima posjetitelji hodaju, licima rudara koji vas prate na obilasku, autentičnim eksponatima iz rudnika. Uz videoprojekcije rudarska je stvarnost gotovo opipljiva, a zvučni efekti kopanja ugljena ili eksplozija u rudniku vjerno oživljavaju rašku rudarsku povijest.
U okviru muzeja uređen je i tipičan, siromašni rudarski stan. Pulitzerovo namjensko uređenje interijera ovdje je prikazano do najmanjeg detalja koji vjerno prikazuju i onodobni život, ali i specifičnosti rudarskih obitelji i teškoga rudarskog života.
Tek ulaskom u suvenirnicu posjetitelj se vraća u suvremenost i na danje svjetlo, bogatiji za, možda, keramički suvenir, i – bez sumnje – bogatiji za nesvakidašnje iskustvo i s mnogo boljim razumijevanjem ovoga gradića u kojemu se riječ "Sretno!" izgovarala svakodnevno, iskreno i zabrinuto.
Osim klasičnoga posjeta muzeju, morate doživjeti i Kova experience, rudarske ture za posjetitelje koje vas vode kroz jedan dan raških rudara. Priprema za posao, zaduživanje zaštitne i radne opreme, prolazak kraj zajedničkih raških rudarskih kuća i obilazak uređenih tunela rudnika uz priče o napornom i opasnom rudarskom poslu, ali i zajedništvu rudara, ulozi žena u rudarstvu i rudarskim obiteljima, promijenit će vas barem malo.
Toliko da barem mrvu više počnete cijeniti skromnu rudarsku marendu, a vjerojatno puno više dnevno svjetlo. I toplinu sunca.
Kova Experience turistička tura traje 2 i pol sata, košta 30 eura za odrasle i 10 za djecu od 14 do 18 godina, a uključuje aperitiv, zaštitnu opremu, vodstvo kroz rudnik i Kovarsku kuću "Arsia" te degustaciju istarskih tradicijskih proizvoda.
Radno vrijeme Muzeja u sezoni je od 10 do 14 sati ponedjeljkom, srijedom i petkom, od 16 do 19 utorkom i četvrtkom te subotom od 9 do 13. Cijena ulaznice za odrasle je 2, a za djecu straiju od 6 godina 1 euro.
Uzbudljiva Istra: Istražite dramatičan "ulaz u podzemlje" na dnu 200 metara duboke provalije
