Galerija
Dobro nam je poznato kako su mnogi sportovi potekli s antičkih olimpijskih igara i dalje jako poznati. Atletika je omiljena, nosi čak titulu kraljice sportova, no ipak, neki drugi, stari olimpijski sportovi – vremenom su iščezli. Ovo je priča upravo o tim sportovima, objavljena na portalu thecollector.com
Olimpijske igre datiraju iz 776. godine prije Krista, a prve igre održane su u grčkoj Olimpiji. Atletski događaji organizirani su u četverogodišnjem fiksnom ciklusu također u Nemeji, Delfima, Isthmiji i Ateni, no, najzapamćenije su ostale ipak ove iz Olimpije, koje su popularnost doživjele znatno poslije u vidu modernih olimpijskih igara, koje su prve održane 1896. u Ateni. Ali, pustimo sad to, i fokusirajmo se na neke sportove u kojima su naši davni preci nekad sudjelovali, a sad se samo spominju…
Pankracija
Neki idu toliko daleko, da ovaj sport danas opisuju kao nekakvu inačicu ultimate fight borbi, jer je malo toga ovdje bilo – nedozvoljeno. Sport je zapravo bio mješavina boksa i hrvanja, bez vremenskog ograničenja. Riječ pankration potječe od grčkih riječi „pan“, što znači sve, i „kration“, što znači moć. Borba je završavala samo potpunom predajom protivnika. Jedino što su pravila branila bilo je guranje prsta u oko protivniku i udarac nogom u prepone. Gušenje, lomljenje kostiju, davljenje i udaranje, bili su jasno – dozvoljeni. Ovaj „sport“ je uveden u igre 648. prije nove ere. Drevna je publika svakako imala veću toleranciju prema nasilju, koje je vjerojatno samo smatrala zabavnim, a ovo je bio sport u kojem je granica između sporta i napada bila zamagljena. Ipak, unatoč svemu nabrojanom, broj umrlih u ovom načinu borbe bio je relativno malen.
Trčanje sa štitom
Sposobnost brzog trčanja bila je bitna vještina preživljavanja u ratovanju i lovu. Najraniji dokazi o održavanju natjecanja datiraju iz otprilike 1300. godine prije nove ere. Homer u svojim epovima opisuje utrke od kojih je u jednoj pobijedio Odisej, a trčanje je bilo prvi sport na Olimpijskim igrama i jedini događaj na prvih 13 natjecanja. Hoplitodromos je bila unaprijeđena verzija trčanja. Sport je relativno kasno uvršten u program igara, od 65. Olimpijade nadalje. Utrka je zahtijevala da trkači nose punu opremu pješaka, što je uključivalo brončanu kacigu i teški okrugli štit. Ukupna težina oklopa bila je oko šest kilograma, a natjecatelji su trčali duljinu dvije staze. Od 450. godine prije Krista nadalje, utrka se organizirala bez kaciga, ali je štit ostao bitan dio utrke. Trčanje držeći veliki štit lijevom rukom zahtijevalo je snagu, ravnotežu i fleksibilnost.
Skok u dalj (uz zvuke flaute i utege)
Glazba i ples nisu bili povezani s vježbanjem samo zbog ljepote. Glazba je pokretima davala harmoniju i ritam koji je bio neophodan za vježbanje. Na mnogim slikama u drevnoj umjetnosti sportaši su prikazani zajedno sa sviračem flaute, čiji su zvuci često pratili sport na natjecanjima. U starim igrama skok u dalj bio je jedan od sportova organiziranih uz glazbu. Melodija frule vjerojatno se koristila za pomoć sportašima s ritmom i održavanjem vremena. Skakači u dalj imali su unaprijed zadano vrijeme u kojem su morali napraviti seriju od pet skokova. Ujedno, imali su i ručne kamene utege koji su im pomagali da bolje održavaju ravnotežu tijekom doskoka. U arheološkim iskapanjima pronađene su različite veličine ovih utega, u rasponu od 1,5 do 6 kilograma.
Putovanja
Mediteranski bazen bogova: Predivno mjesto za kupanje i skokove u plavetnilo
Natjecanje ljepote za muškarce
Danas bismo ovo natjecanje vjerojatno nazivali izborom za mistera sporta. Muška ljepota bila je jako cijenjena u staroj Grčkoj. Posjedovanje lijepog i zdravog fizičkog tijela značilo je nešto dobro, čisto i plemenito. Budući da su rat i sukobi bili tako česti, većina grčkih muških građana mogla je očekivati da će tijekom života biti pozvani u borbu. Briga za tijelo smatrala se i društvenom i političkom obvezom, a pokazivanje toga značilo je da se čovjek ponosi time što ostaje u formi za borbu.
Iako je ovo natjecanje bilo natjecanje na kojem su se muškarci ocjenjivali na temelju izgleda, bilo je atletske prirode. Natjecatelji su morali pokazati ne samo svoju fizičku ljepotu, već i snagu i veličinu svog tijela. Iako su pobjednici navedeni među atletskim pobjednicima, kriteriji natjecanja nisu sasvim jasni. To je moglo biti slično modernom natjecanju u bodybuildingu, gdje se natjecatelje ocjenjuje na temelju definicije, simetrije i ravnoteže njihovih mišića. U davna vremena, kao i danas, to bi zahtijevalo atletski trening i dobru prehranu.
Utrka kočija
Konjički događaji i konjske utrke bili su bitan dio atletskih natjecanja. Znamo da su od samog početka postojale konjske utrke i utrke dvokolica s dva ili četiri konja. Konjičke priredbe bile su vrlo popularne kod publike, te su novi konjički događaji redovito dodavani u program. Ipak, rijetki su čuli za sport naziva aphippou, natjecanje u kojem bi se jedan od muškaraca spustio s kočije u punoj brzini, trčao iza nje određenu duljinu, a zatim se ponovno popeo u trku. I trkač i vozač kola bili su visoko cijenjeni, te su se ovdje mogli natjecati samo – najbolji, a nesreće su bile česte. Konjske utrke u davna vremena, kao i danas, bile su skup sport. Budući da je samo nekoliko elitnih članova društva imalo sredstva sponzorirati konjičke događaje, konjske utrke imale su aristokratsku prirodu.
