Galerija
Na samom zapadu Afrike, gdje kopno prelazi u prostranstva Atlantskog oceana, nalazi se zaljev Nouadhibou. Samo nekoliko kilometara od granice s Marokom, u Mauritaniji, jedan siromašni grad i njegove obale postali su poznati po rijetko sablasnom prizoru.
Ondje, uz pijesak, sunce i more – stotine napuštenih, zahrđalih brodova stoji u moru ili nasukano na obali u smeću.
Razvoj Nouadhiboua počeo je s dolaskom francuskih kolonizatora koji su u mirnim vodama luke vidjeli idealno mjesto za svoje brodice i trgovinu.
Čak je i slavni autor Malog princa, francuski pisac Antoine de Saint-Exupéry, ovdje završio kao pilot. Iako je njegovo „nasukavanje“ bilo slučajno i zračno, zavolio je Mauritaniju i njezine ljude, koje je u svojoj knjizi „The land of men“ opisao kao velikodušne i gostoljubive.
Mauritanija je 60-ih godina 20. stoljeća izborila nezavisnost od Francuske, a Nouadhibou je ostao jedan od glavnih pokretača ekonomije. Barem je tako bilo do 80-ih, kada je došlo do političkih turbulencija u zemlji. Upravo he tada najviše brodova ostavljeno na obali, vjerojatno tijekom anarhije koja je zavladala.
Danas je obala Mauritanije simbol ljudskog nemara i svjedok političke situacije u zemlji. Jeftinije je bilo jednostavno napustiti te brodove nego se gnjaviti procedurama koje koštaju.
Vlasnici brodova za otpis podmitili bi nekoga od domaćih čuvara luke da to „riješi“ umjesto njih. Tako je ovaj zaljev postao groblje 300 brodova svih vrsta, s raznih strana svijeta.
Možda zvuči bizarno, ali postoji i najpoznatiji i najčešće fotografiran brod na ovom groblju. Zove se United Malika i nasukan je ovdje prije 17 godina.
Zahrđali i napušteni brodovi neočekivano su postali novi dom podvodnih biljaka i životinja, pa u njima ipak ima života. Mjestimično su čitavi ekosustavi preuzeli brodove – od ptica do morskog bilja i riba. To je donekle pomoglo oporavku ribarske industrije u gradu.
Međutim, šteta koju nanose ispuštanjem toksičnih ulja, boja i hrđe u more mnogo je veća.
I sam grad Nouadhibou je siromašan – poslova je malo, ekonomija puže, a korupcija cvate. Tijekom 20. stoljeća bio je važna luka za međunarodni morski promet, a danas je centar prodaje meteorita pronađenih u Sahari.
U nekim od brodova nasukanih na obali žive siromašni stanovnici koji si ne mogu priuštiti krov nad glavom.
Kako je vijest o groblju brodova počela kružiti svijetom, rasli su apeli za konačnim rješavanjem problema. Korak po korak, počelo se raditi na rješavanju problema. Mehaničari uzimaju dijelove, a čuvari paze brodove od lokalnih vandala i lopova. No to i dalje nije dovoljno.
Čini se da će obale Mauritanije još dugo nositi titulu najvećeg groblja brodova na svijetu.
Kviz općeg znanja: Za one koji čitaju (i pamte) dalje od naslova
