Galerija
Bonaire je sasvim sigurno nizozemska općina do koje ćete najdulje putovati. Taj otok veličine Paga od matične zemlje dijele više od pola Europe i Atlantski ocean, a najbliže kopno mu je osamdesetak kilometara udaljena obala Venezuele. Tirkizno karipsko more ispod površine krije brojne olupine i tajne koje privlače mnoge, a ostaci starih solana, kuće u kojima su živjeli robovi i glavni grad Kralendijk, živahan i šaren kao da je izašao iz bojanke, pričaju priču od dugoj i zanimljivoj povijesti.
Od kolonije do svijeta za sebe
Prvi Europljani koji su stigli na Bonaire bili su Španjolci predvođeni Alonsom de Ojedom, koji su se na otok iskrcali 1499. Zbog malo prirodnih resursa, označili su ga kao isla inutil - bezvrijedan otok, pa im vjerojatno nije teško palo kad su otok 1636. godine osvojili Nizozemci. Bonaire je prvo bio pod upravom Nizozemske zapadnoindijske kompanije, 1814. došao je u sastav nizozemskih karipskih kolonija, odnosno kasnije Nizozemskih Antila, a njihovim raspuštanjem 2010. u reformi nizozemske administrativne strukture dobiva status posebne općine.
Prije dolaska Španjolaca na Bonaireu su živjeli Indijanci iz naroda Arawak. Španjolci su naselili dolinu na sjeveru otoka, gdje su 1527. osnovali Rincon, koji je dugo bio jedino selo na otoku. Kad su Nizozemci počeli s vađenjem soli, prvo su u solanama robovali domorodci, a kada u zbog teškog rada i bolesti gotovo izumrli, doslovno su zamijenjeni robovima iz Afrike. Slobodnim ljudima dugo je bilo zabranjeno doseliti se na Bonaire, ali nakon 1792. godine, kada je otok došao pod kontrolu nizozemske vlade, nadzor je oslabio, pa se početkom 19. stoljeća počeo rađati grad.
Rincon je bio najveće naselje na Bonaireu do 1850., ali s vremenom se razvilo još pet sela: Antriol, Nikiboko, North Saliña, Playa i Tera Cora, koja su danas u četvrti Kralendijka. Grad je počeo dobivati oblik kada je u 19. stoljeću oko obrambene utvrde Oranje, u prirodnoj luci koju čuva otočić Klein-Bonaire, počelo nicati naselje na plaži koja završava zidom od koraljnog grebena, po kojemu je grad i dobio ime – ono doslovno znači 'koraljni nasip'. Iako je službeno ime grada Kralendijk još od negdje 1835. godine, stanovnici Bonairea i dalje ga češće nazivaju Playa.
Šarene fasade, ptice i kulture
Danas je Kralendijk uzbudljiv i živahan karipski gradić – s europskim štihom. Na svakom koraku prati vas eksplozija boja, mirisa i zvukova, nastala u divljem sudaru kultura iz kojeg je nastao intenzivan suživot i neki poseban svijet, tu na ovom malenom komadu kopna daleko od svega. Na Bonaireu službeni su jezici nizozemski i papiamento, kreolski jezik koji se govori i na Curaçau i Arubi. Hrana je također neobičan spoj Nizozemske i Kariba. Nacionalno je jelo kozji gulaš, a bogata kultura otoka na tanjuru je uhvaćena kao nizozemski edamac punjen mesom - keshi yenu ili pastechi, lokalna mesna ili riblja pita ili, u vegetarijanskoj verziji – punjena gaudom.
Glavni trg, Plaza Wilhelmina, svojim hladom privlači i lokalce i turiste, a pročelja u žarkim bojama s ovog mjesta pričaju ubrzanu povijest grada u jednom kadru: Obiteljske palače, protestantska crkva i kubanski restoran u zgradi u kojoj je je bila prva škola na Bonaireu. Kaya Grandi glavna je ulica u kojoj se nalazi baš sve, od muzeja o povijesti Bonairea do brojnih restorana, slastičarnica, kafića, trgovina ronilačke opreme i butika. Tu je i banka, pošta, ljekarna i turistički ured, a brbljava rijeka ljudi i dobra atmosfera ispunjavaju ulicu i danju i noću.
I izvan Kralendijka i njegova opojnog ritma, otok nudi brojne zanimljivosti. Zbog čak 86 mjesta za ronjenje u Nacionalnom morskom parku Bonaire, otok je poželjna ronilačka destinacija čije dubine vrve neobičnim ribama, zovu u berbu koralja i istraživanje brodskih olupina. Otok je, naime, dosta kasno počeo graditi svjetionike.
I na kopnu Bornaire pokazuje brojna čuda. Od čarobnih plaža i šuma mangrova, papiga, papagaja i smeđih pelikana koje možete promatrati u Nacionalnom parku Washington Slagbaai, preko divljih magaraca koje su davno, naravno tada još pitome, doveli Europljani, do plamenaca, još jedne atrakcije u boji ovog otoka na kojemu nema sivog. Bonaire je jedno od četiri mjesta na kojem se razmnožavaju plamenci, zbog čega je ta ptica nacionalni simbol koji dočekuje znatiželjnike imenu jedine zračne luke na otoku. I da se ne iznenadite, "upad" na otok, odnosni posjetiteljska ulaznica plaća se od ljeta 2022., i to 75 dolara po glavi.
