I dok božićno doba kod nas tradicionalno donosi neka jela na stol, dok kuća miriši po sarmama, fritulama i kolačima, zanimljivo je provjeriti što jedu i neki drugi, gdje su temperature daleko ispod nule. E pa, ako tražite pravu kuhinju za hladne zimske dane, evo jedne sasvim zgodne „arktičke kuharice“...
Negdje na pola puta između Norveške i Sjevernog pola, smjestio se arhipelag Svalbard. Na ovim otocima, živi više polarnih medvjeda nego ljudi (3 naprema 2,5 tisuće). Svalbardski otoci najsjevernije su mjesto na svijetu na kojem živi ljudska vrsta.
Ovdje je, kao što možete i sami pretpostaviti – jezivo hladno. Već krajem listopada temperatura se spušta na -10, a još je gori – mrak. Dakle, tko živi ovdje, navikao je da nema, ne samo sunca, već uopće dana između studenog i veljače.
Ako ste uopće i čuli za Svalbard, to je vjerojatno zbog banke sjemena, o kojoj smo i mi na punkuferu svojedobno već pisali, no ovaj put, riječ je o svalbardskoj prehrani, koju su istražili novinari portala Vice, otisnuvši se na daleki put usred Atlantika. Posjetili su najveći i glavni grad Svalbarda - Longyearbyen.
Oni su, u potrazi za hranom, obišli tri lokacije – supermarket, tradicionalni lokalni restoran, te luksuzni lokalni restoran. Prvi je na redu bio supermarket, a ekipa Vicea istaknula je kako su se iznenadili, te otkrili bogati asortiman raznih proizvoda, što ih je s obzirom na lokaciju – začudilo. Ovdje je bilo dovoljno voća i povrća, no i nešto prilično lokalno – dimljeni kit. Također, može se kušati i sušeno meso soba. I dok je sob imao standardni okus kobasica, za kita kažu kako prvo imate osjećaj da jedete ribu, a poslije jela okus vam ostaje kao od steaka. Ipak, dobro se slaže s norveškim sirom.
Od lokalnih restorana dobar dio nudi neku verziju pizze ili burgera, no tražeći autentičnije iskustvo, očito valja posjetiti restoran Mary Anne's Polarigg koji vodi jedna obitelj. Njegovi recepti su bazirani na hrani koju je moguće pribaviti na Svalbardu, tako da, vegetarijanci neće baš dobro proći. Meni je prepun jela od sobova, tuljana i kitova.
Zanimljivo je i kako je ovdje reguliran lov – svaki građanin godišnje ima pravo ubiti jednog soba u „privatne svrhe“, dok neki lovci imaju dozvolu za lovljenje njih 25. Zapravo, sve što se ovdje i ulovi – tu se i pojede. U svakom slučaju, u ovom restoranu, tuljan i sob nisu razočarali.
Zadnja posjeta vodila je u Huset Svalbard, jedini restoran Svalbarda koji ima i Instagram račun. Vlasnik se ovdje posebno trudi, te mijenja meni svaka tri mjeseca, no sob je uvijek prisutan. Ovaj put je tako gostima poslužio pitu od dimljenog sobovog srca serviranu na pjeni od gljiva. Kuhar je gljive sam pronašao na otoku, dok se sve ostalo povrće doprema s kopna. I daljnja poslužena jela uključivala su specijalitete od soba, a u ovom restoranu kitovo meso se ne poslužuje.
U svakom slučaju, kuhinja na samom sjeveru planeta očito je prilično ograničena, ali i zanimljiva. Pa ako vas put ovdje ikad nanese, znate koja mjesta valja posjetiti.
